Očekuje se da će ulazak u atmosferu "preživjeti" 26 različitih dijelova golemog, 6,3 tone teškog satelita. Ti će dijelovi težiti od jednog do 158 kilograma, ali NASA je uvjerena da je opasnost da neki komad pogodi nekog od oko sedam milijardi stanovnika Zemlje "iznimno mala".
Izgledi da nekog čovjeka negdje na svijetu pogodi komad svemirskog otpada su 1:3200, što na planetu čijih je 90 posto površine nenastanjeno u postocima iznosi 0,03. NASA podsjeća da tijekom 50 godina istraživanja svemira nikad nijednu osobu nije ozlijedio svemirski otpad koji je pao na Zemlju.
"Ulazak satelita u atmosferu očekuje se 23. rujna između 16 i 22 sata po GMT-u (između 18 i 24 sata po srednjoeuropskom vremenu)", objavila je NASA u priopćenju u četvrtak.
"Još je prerano predviđati precizniji trenutak i mjesto ulaska u atmosferu", dodala je agencija. Najveći dio satelita koji je već godinama izvan funkcije trebao bi izgorjeti pri ulasku u Zemljinu atmosferu, a među dijelovima koji bi se trebali probiti do Zemlje spominju se potpuno prazni spremnici goriva izrađeni od titana i akumulatori od nehrđajućeg čelika.
Po NASA-inim procjenama, kiša svemirskog otpada mogla bi pasti bilo gdje između 57. stupnja sjeverne zemljopisne širine (što odgovara sredini Kanade, Norveške i Rusije) i 57. stupnja južne zemljopisne širine (sam vrh Rta Horn u Južnoj Americi).
UARS (Upper Atmosphere Research Satellite) je najveći satelit NASA-e koji pada na Zemlju u posljednja tri desetljeća i pada Skylaba u zapadnoj Australiji 1979. Najveći svemirski objekt koji je pao na Zemlju bila je sovjetska svemirska postaja Saljut 7, čiji su sitniji dijelovi 1991. pali i u jednom argentinskom gradu, ali bez žrtava.
Stručnjaci napominju da predmeti veličine ovih s UARS-a na Zemlju padaju otprilike jednom na godinu.
UARS je u orbitu postavio space shuttle Discovery zbog proučavanja gornjih slojeva atmosfere, a svoju je misiju završio 2005. kad je potrošio gorivo.