Kako je za taj list rekao neimenovani izvor upoznat s pretkaznenim postupkom koji se vodi za političku pozadinu atentata na Đinđića, Šešelj će u pretkaznenom postupku biti ispitan zbog izjave uoči odlaska u Haag u veljači 2003. godine, nekoliko tjedana prije ubojstva Đinđića, da će "proljeće u Srbiji biti krvavo".
Protiv Šešelja bila je podignuta kaznena prijava za poticanje na ubojstvo, ali mu nije suđeno. Naravno, bit će ispitan i o svim kontaktima s ljudima koji su poslije ubili premijera, naveo je izvor "Blica".
List podsjeća kako je Šešelja, pošto je bio osumnjičen da je poticao na ubojstvo premijera Đinđića, u pritvoru Haaškoga suda 4. kolovoza 2003. ispitao istražni sudac srbijanskoga posebnog suda Vučko Mirčić. Tijeom tog ispitivanja Šešelj je, dodaje se, zanijekao da je znao da se priprema ubojstvo premijera Đinđića te je rekao kako je očekivao da će biti "krvi do koljena" zbog očekivanog uhićenja haaškog optuženika Ratka Mladića, koji do danas nije pronađen.
Šešelj bi, po riječima izvora "Blica", trebao biti ispitan u svjetlu novih okolnosti i dokaza koji su prikupljeni nakon toga. Dodaje se kako je tom listu u srbijanskom tužiteljstvu za ratne zločine rečeno da Šešelj dosad nije obuhvaćen nijednom njihovom istragom ili postupkom.
Tužiteljstvo u Haagu tereti Šešelja da je, zajedno s drugim sudionicima zločinačkog pothvata s bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem na čelu, pokušao uspostaviti novu srpsku državu na dijelovima Hrvatske, BiH i same Srbije kroz progon pod patronatom države koji je uključivao ubojstva, progone, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i muslimana.
Optužen je za zločine protiv čovječnosti u BiH i Hrvatskoj, a posebno za pokolj na Ovčari i u Voćinu te za progon Hrvata iz Vojvodine. Ideju "velike Srbije" sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom ekstremnom retorikom poticao je na progon Hrvata i muslimana i sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane postrojbe i druge srpske snage, smatra tužiteljstvo.
Zoran Đinđić ubijen je u napadu u dvorištu zgrade srbijanske vlade 12. ožujka 2003. godine. Bio je prvi srbijanski premijer nakon pada režima Slobodana Miloševića 2000. i dolaska na vlast Demokratske opozicije Srbije (DOS), a njegova vlada zauzimala se za suradnju s Haaškim sudom i u to je vrijeme uhićena nekolicina haaških optuženika, među kojima i bivši predsjednik SRJ Slobodan Milošević, koji je Haagu izručen 28. lipnja 2001.
U svibnju 2007. bivši zapovjednik negdašnje Jedinice za specijalne operacije srbijanskoga MUP-a Milorad Ulemek osuđen je na 40 godina zatvora zbog organizacije ubojstva premijera Đinđića, a kao počinitelj ubojstva na 40 godina zatvora osuđen je i bivši zamjenik zapovjednika te postrojbe Zvezdan Jovanović.
Presude Ulemeku i Jovanoviću potvrdio je 29. prosinca 2008. srbijanski Vrhovni sud u drugostupanjskom postupku, a zatim i 24. studenoga 2009. u trećestupanjskom postupku predviđenom u slučaju osude na najviše zatvorske kazne.
Presudu Đinđićevim ubojicama nedostatnom smatraju vođe oporbenih stranaka LDP-a i Socijaldemokratske unije Čedomir Jovanović i Žarko Korać te vođa Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković. Ističu kako Đinđićevo ubojstvo neće biti potpuno riješeno sve dok ne budu otkriveni oni koji su pružali političku zaštitu organizatorima i počiniteljima ubojstva.