Također za ta stradanja žrtve nisu dobile pravilnu zadovoljštinu i obeštećenje, rečeno je na skupu, koji se po prvi put u Hrvatskoj bavi problematikom stradanja žena u srpskim koncentracijskim logorima.
Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak rekao je kako je ovaj skup posvećen onome što bi svi trebali znati - a riječ je o ženi kao žrtvi rata,
Podsjetio je da je u brojnim logorima u Srbiji i pod srpskom kontrolom bilo oko 30 tisuća osoba, od čega čak tri tisuće žena i oko 500 djece, a žene zatočene u tim logorima prošle su brojna mučenja, silovanja i ponižavanja. Rehak je naglasio da su svjedočenja tih žena tema za organizacije za zaštitu ljudskih prava i za Državno odvjetništvo.
Savjetnik predsjednika Republike za branitelje Predrag Matić Fred, i sam zatočenik srpskih koncetracijskih logora, rekao je kako su silovanja koja su se dogodila u srpskim logorima, posebni ratni zločini. Budući da je riječ o tako "teškoj temi", zato je onima koji su to proživjeli trebalo toliko godina da se u Hrvatskoj počne pričati i o tom zločinu, kazao je.
Predrag Matić istaknuo je kako Srbija i dalje ne priznaje postojanje koncentracijskih logora već govori o tzv "sabirnim centrima", dodavši da je i osobno razgovarao s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem te kako mu je on rekao da nema saznanja o koncentracijskim logorima. Ako je glumio dobro je glumio, dodao je Matić, istaknuvši kako je i sam devet mjeseci proveo u logoru i da je čuo vriskove silovanih žena te da za to nitko nikada nije odgovarao.
Prema podatcima UN-a na području Srbije i pod srpskom kontrolom postojalo je tijekom rata u Hrvatskoj i BiH oko 300 logora u kojima su tisuće ljudi mučene i maltretirane, rekao je dr. Mladen Lončar, iz Ministarstva branitelja, ocjenivši da je jedna od posebnosti tih logora bilo silovanje i seksulano zlostavljanje žena, ali i muškaraca.
Dr. Lončar naglasio je da, prema njegovim podatcima, velik broj tih ljudi pati od raznih oblika depresivnih simptoma te ponovio da za te oblike zlostavljanja nije nitko odgovarao. Pozvao je sve žene koje su bile seksualno zlostavljane da se jave državnim institucijama, ako treba i kao zaštićeni svjedoci, jer je u tijeku velika istraga o srpskim koncentracijskim logorima.
Ponovno ističući kako za ova kaznena djela ratnog zločina nitko nikada nije odgovarao, predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu Marija Slišković zamjerila je hrvatskoj javnosti kako je godinama o tim zločinama šutjela. Napomenula je da žrtve nikada nisu obeštećene čime su ugrožena njihova ljudska prava.
Na skupu su se čula i svjedočenja nekoliko žena koje su nakon okupacije Vukovara i istočnog dijela Hravtske bile zatočene i zlostavljane u srpskim koncentracijskim logorima, a neki od onih koji su ih tada zlostavljali bili su njihovi znanci i susjedi.
Prije skupa u Novinarskom domu na zagrebačkom Trgu Bana Jelačiča izveden je svojevrsni performans - pod nazivom "Glavu dole, ruke na leđa" - na kojem su članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i Udruge žena u Domovinskom ratu željeli pokazati javnosti kakve su sve ponižavajuće i zločinačke postupke prolazili u srpskim koncentracijskim logorima i način na koji su se srpski stražari odnosili prema hrvatskim zatočenicima.
Predsjednik zagrebačke Udruge branitelja logoraša Domovinskog rata Ilija Ačkar izjavio je novinari da je to "milijunti dio onoga što se događalo u logorima".