"U Hrvatskoj još uvijek ne postoji konzistentna i dugoročno održiva industrijska politika koja promovira rast konkurentnih i tržišno održivih poduzeća. Najveći dio potpora ulaže se u sanaciju gubitaka brodogradnje, željezara i Hrvatskih željeznica, te rad Hrvatske radiotelevizije, a mnogo manje u poticanje istraživanja i razvoja, zaštitu okoliša i uštedu energije, te mala i srednja poduzeća, što bi mogla biti osnova za kvalitetan rast", navode autorice u analizi "Industrijska politika i državne potpore u Hrvatskoj", a u povodu Godišnjeg izvješća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja o državnim potporama u 2009.
Industrijska se politika u Hrvatskoj provodi u najvećoj mjeri subvencijama (70 posto) i jamstvima (18 posto), ističu Marina Kesner-Škreb iz IJF-a i Ivana Jović iz PBZ-a.
Godišnje kretanje ukupnih potpora ponajprije određuje dinamika sektorskih i poljoprivrednih potpora koje zajedno čine 84 posto ukupnih potpora, a po podacima iz analize na poljoprivredu se u razdoblju 2002.-2009. odnosila 21 milijarda kuna državnih potpora, na pojedine sektore 30 milijardi kuna, dok se najmanje potpora odnosilo na horizonalne (6 milijardi kuna) i regionalne namjene (4 milijarde kuna).
"Sektorske potpore, pa onda i ukupne, značajno su porasle 2006. i 2007. jer je tada odobrena potpora za sanaciju brodogradilišta u ukupnom iznosu od 4,2 milijarde kuna, a snažne su bile i potpore Hrvatskim željeznicama, te industriji čelika zbog privatizacije Željezare Split i Valjaonice cijevi Sisak. Također, na rast ukupnih potpora kontinuirano je utjecao i stalan porast potpora poljoprivredi koje su se u osam godina udvostručile", ističu autorice.
Sektorske su potpore u razdoblju 2002-09. iznosile 30,1 milijardu kuna, a najviše je potpora dodjeljivano brodogradnji (11,8 milijardi kuna), prometu (8,9 milijardi kuna) i nakon 2007. HRT-u (4,2 milijarde kuna putem RTV pristojbe), navodi se u analizi.
No, posljednjih godina sektorske državne potpore bilježe pad što se svakako može smatrati pozitivnim trendom.
Autorice upozoravaju i kako je udio potpora u 2009. u BDP-u u Hrvatskoj (1,1 posto) još uvijek dvostruko veći od onog u EU (0,5 posto).
Vezano za subvencije ističu kako se u EU mnogo više koriste porezna oslobođenja, izuzeća, oprost poreza i doprinosa i olakšice, dok u Hrvatskoj prevladavaju državna jamstva.
Ulaskom Hrvatske u EU postupno će morati dolaziti do promjena jer će se slijediti politika i pravila EU-a koja se zalaže za "manje, ali kvalitetnije potpore". To znači da će se potpore morati smanjivati i usmjeravati u horizontalne ciljeve, navode autorice.
"S obzirom na veliki udio strukturnih potpora kojima se provlače razne sanacije i restrukturiranja i održavanje na životu 'živih mrtvaca', upitna je zapravo efikasnost dosad dodjeljivanih potpora. U Hrvatskoj, nažalost ne postoji analiza efikasnosti državnih potpora, niti adekvatno elaborirana državna industrijska politika, a upitna je i svijest domaćih poduzetnika o pravilima tržišne igre unutar EU-a. Zbog toga reforma sustava - smanjenje sektorskih i povećanje horizontalnih potpora - predstavlja popriličan izazov kreatorima ekonomske politike. Vjerojatno niti jedno područje ekonomske politike toliko transparentno ne ocrtava dugoročnu gospodarsku strategiju neke zemlje kao što to čine državne potpore. Međutim, teško je sa sigurnošću ustvrditi da se to odnosi i na Hrvatsku", zaključuju Marina Kesner Škreb i Ivana Jović.