Na temelju posebno skrojene ankete i vladinih podataka Svjetska je banka u izvješću pod nazivom "Kriza zapošljavanja: odgovori kućanstava i vlada na veliku recesiju u istočnoj Europi i srednjoj Aziji" zaključila da se posljedice krize u toj regiji akutnije osjećaju nego u drugim dijelovima svijeta.
Iako potaknuta manjkom likvidnosti na kreditnim tržištima, kriza je dovela do temelja uzdrmala tržišta rada u toj regiji. Tako je registrirana nezaposlenost u 27 zemalja istočne Europe i srednje Azije porasla s 9,4 na 12,2 milijuna u razdoblju između prosinca 2008. i prosinca 2009.
Izvješće je obuhvatilo Albaniju, Armeniju, Azerbajdžan, Bjelorusiju, Bosnu i Herzegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Češku, Estoniju, Gruziju, Mađarsku, Kazahstan, Kosovo, the Kirgistan, Latviju, Litvu, BJR Makedoniju, Moldovu, Crnu Goru, Poljsku, Rumunjsku, Rusku Federaciju, Srbiju, Slovačku, Sloveniju, Tadžikistan, Tursku, Turkmenistan, Ukrajinu i Uzbekistan.
Nezaposlenost među mladima također je oštro porasla, s tim da u nekim zemljama do trećine mladih ne može naći posao. Radnici pak koji su zadržali radna mjesta dobivaju manje plaće budući da poslodavci plaćaju manje po satu ili manje sati rada. Materijalna prava radnika također su smanjena ili ukinuta.
Vlade u istočnoj Europi i srednjoj Aziji odigrale su ključnu ulogu u smanjenju utjecaja krize na prihode kućanstava, ističe se u izvješću. U gotovo trećini zemalja u regiji naknade za nezaposlene bile su prva pomoć za kućanstva pogođena krizom. Pritom je pokrivenost nezaposlenih tim programima znatno varirala od zemlje do zemlje, od manje od tri posto u Tadžikistanu i Kirgistanu, do više od 75 posto u Rusiji i Ukrajini.
U Hrvatskoj je, primjerice, na kraju 2009. samo 30 posto registriranih nezaposlenih osoba primalo naknadu, a među onima koji su nedavno ostali bez posla samo njih 40 posto, navodi se u izvješću Svjetske banke.
Ukazujući na moguća poboljšanja, u SB-u sugeriraju da osigura šira pokrivenost nezaposlenih programima naknada na nezaposlenosti i socijalne pomoći. Predlažu i centralizaciju sustava financiranja socijalne pomoći, te pokretanje novih programa kako bi se pokrio veći broj ranjivih građana.