FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

Uz 80. rođendan, povjesničari o ulozi Gorbačova

Autor: rtom
MOSKVA, 1. ožujka 2011. (Hina/AFP) - Kada je Mihail Gorbačov, koji 2. ožujka slavi 80. rođendan, došao na čelo Komunističke partije 1985., novi su vjetrovi zapuhali Sovjetskim Savezom, no za povjesničare je to bio pragmatičan odgovor na pritiske Zapada te ističu kako ocu perestrojke ljudska prava nikada nisu istinski prirasla srcu.

U 2011. godini, koja je donijela arapsko prodemokratsko buđenje koje su neki, kao bivši češki disident Vaclav Havel, usporedili s rušenjem Berlinskoga zida, Gorbačovljeva obljetnica povod je da povjesničari i analitičari objektivnije preispitaju njegovu ulogu u rušenju komunizma. Mnogi napominju da je on bio popularan na Zapadu, no nije uspio zavarati svoj narod.

"Kada je oslobodio (Andreja) Saharova, a zatim i druge disidente, Gorbačov se nije vodio moralnim načelima ni vjerovanjem da je zlo držati ih u zatvoru, nego je njihova sloboda bila u njegovu interesu", drži povjesničar i bivši disident Vladimir Toltz.

Akademik Andrej Saharov, dobitnik Nobelove nagrade za mir i jedan od vodećih disidenata, bio je 1980., u doba Leonida Brežnjeva, osuđen na progonstvo u Gorkome, gdje strancima nije bio dopušten pristup.

Gorbačov je u ožujku 1985. postao glavni tajnik Centralnog komiteta sovjetske Komunističke partije, a KGB je i dalje držao Saharove u potpunoj izolaciji, mučio protivnike režima u psihijatrijskim azilima, a stotine njih još su bili zatvoreni u logorima.

U prosincu 1986. Gorbačov je dopustio Saharovu i njegovoj supruzi Eleni Bonner povratak u Moskvu, no bila je to simbolična poruka Zapadu, pragmatičan potez jer su državne financije tada bile katastrofalne i SSSR je vapio za kreditima sa Zapada, napominje politolog Jurij Korgunjuk.

Nekoliko dana prije povratka Saharova, Gorbačovljev je ugled ozbiljno ugrozila vijest da je, nakon 15 godina u logorima, u zatvoru umro jedan od najslavnijih sovjetskih disidenata Antolij Marčenko.

Gorbačov je bio "branitelj ljudskih prava protiv svoje volje" jer su disidenti i dalje bili uhićivani i osuđivani, kaže novinarka Zoja Vetova, kći bračnog para disidenata kojoj je otac u doba Gorbačova bio osuđen zbog "protusovjetskih aktivnosti".

Mnogi su politički zatvorenici bili oslobođeni 1987. i 1988., no iz "Popisa političkih zatvorenika SSSR-a", koji je sastavio Kronid Liubarski, vidljivo je da su po psihijatrijskim bolnicama i logorima mnogi disidenti, "nepoznati na Zapadu i zato Kremlju nezanimljivi, ostali iza rešetaka", kaže Toltz.

Osim toga, sovjetska vojska intervenirala je protiv boraca za neovisnost na Kavkazu i u baltičkim državama 1991. u nadi da će spriječiti raspad SSSR-a, kažu povjesničari. Podsjećaju da je Gorbačov sve do kraja - 1991. godine, kada je otišao s dužnosti pošto se SSSR raspao, odbijao promijeniti sovjetski ustav kojim je Komunistička partija bila ozakonjena kao jedina stranka u zemlji.

U zasebnu tekstu AFP piše da su u doba glasnosti kružili mnogobrojni vicevi o Gorbačovu, da mu se narod rugao kao govorniku, a najviše se viceva odnosilo na nestašice i na samu prirodu perestrojke.

Gorbačov izlazi iz Kremlja i strogo ukori prosjaka pred trgovinom: "Druže, moraš raditi", na što mu ovaj odgovori: "Mihaile Sergejeviču, ali ja ovamo dolazim poslije radnog vremena."

O politici glasnosti govori vic o engleskome hrtu, koji ruskog križanca pita živi li bolje otkako je nastupila glasnost, na što mu ruski pas odgovara: "Kako da ne! Zdjelica mi je napola prazna, no lanac mi je dulji i mogu lajati koliko me volja."

(Hina) xrt ysd

An unhandled error has occurred. Reload 🗙