"Nisam kriv i ne mislim pri tom na osjećaj krivnje", rekao je Praljak poručujući da je hladnom i racionalnom logikom mnogo puta sve preispitao. "I znam da nisam kriv", dodao je.
"Moja je savjest čista", poručio je bivši zapovjednik glavnog stožera HVO-a na kraju polusatnog obraćanja u kojem je iznio sliku hrvatske politike koja se zalagala za opstanak BiH a njega kao osobe koja je činila mnogo za Bošnjake.
"Nikada u povijesti ratovanja nije jedan narod - Hrvati, pomagao drugom narodu - Bošnjacima-muslimanima i onda kad se drugi narod okrenuo protiv prvog", rekao je Praljak.
Nabrojao je da je Hrvatska tijekom rata organizirala obuku muslimanskih policajaca u Hrvatskoj, pilota Armije BiH, obuku i opremanje čitavih postrojbi Armije BiH, zbrinula je stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica u Hrvatskoj, organizirala njihovo školovanje na bošnjačkom jeziku, naoružavanje Armije BiH, osigurala lijekove, liječenje deset tisuća boraca Armije BiH u hrvatskim bolnicama, dolazak više tisuća mudžahedina u sastav Armije BiH te dopustila uspostavu njezinih regularnih pozadinskih centara u Hrvatskoj. "I sve to besplatno", poručio je.
Praljak je kazao i kako nikada nije jedan zapovjednik propuštao konvoje oružja drugoj strani - Armiji BiH koja ga je onda koristila za napade na snage koje su im to oružje propustile. On je podsjetio i da su Hrvati na referendumu podržali neovisnost BiH, Hrvatska je priznala BiH, imenovala veleposlanika, Hrvati su potpisivali sve međunarodne prijedloge o unutarnjem uređenju BiH i to prvi.
"To je bila politika Franje Tuđmana..., vlade, Sabora, to je bila politika HVO-a, a to su za tužiteljstvo elementi udruženog zločinačkog pothvata (UZP)", rekao je Praljak ocijenivši to uvredljivom logikom tužiteljstva.
"Ono što tužitelj naziva nacionalizmom za Hrvate je potreba za slobodom", kazao je poručivši potom da se ne odriče ni politike Franje Tuđmana ni smisla utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
Osvrćući se na paralele s nacizmom i holokaustom koje je u svojoj završnoj riječi tužiteljstvo koristilo u odnosu na optuženike i tzv. članove UZP-a, Praljak je sebi ironično dodijelio ulogu jednog od vodećih nacista Hermanna Goeringa koji je intervenirao i spasio živote nekih Židova.
Govoreći o sebi u trećem licu Praljak je nizao kako je ovaj "Goering-Praljak" smještao "Židove-muslimane" u svoju vikendicu i stan, vlastitim tijelom štitio zarobljene vojnike JNA, izvlačio zarobljene Srbe-civile iz logora u Dretelju, organizirao izvlačenje 15 tisuća "Židova-muslimana" iz Stoca, pustio na svoju ruku zarobljene "Židove-muslimane", spriječio osvetu nakon što su "Židovi-muslimani" počinili zločin u Uzdolju, prevozio ranjenu "Židovku-muslimanku", smjestio "židovsku-muslimansku" obitelj u Split radi liječenja djeteta, organizirao gradnju ceste spasa za "Židove-muslimane" kako bi mogli otići u "Goeringovu Hrvatsku".
Praljak je u svom obraćanju sugerirao da iza optužnice koja ga tereti za zločine počinjene u okviru udruženog zločinačkog pothvata stoji protuhrvatska atmosfera u uredu bivše glavne haške tužiteljice Carle del Ponte, navodeći kao primjer citat iz njezine knjige u kojoj je preneseno da je jedan kanadski član njezina tima govorio o Hrvatima kao o "podmukloj kopiladi".
"Mene zanima je li u takvom ozračju napisana optužnica protiv mene?", upitao je Praljak dodajući da bi on, da je dao takvu, kako je kazao "fašističku izjavu", vjerojatno samo zbog toga dobio pet godina zatvora.
Praljak je poručio i kako je upitna pravednost suđenja pred Haaškim sudom zbog njegova neravnopravnog položaja u odnosu na druge ljude u svijetu.
"Zakoni ovog suda ne vrijede za Amerikance, a za ostale vrijede zakoni Stalnog kaznenog suda a ti su zakoni drugačiji od ovih po kojima se meni sudi", rekao je.
Nakon Praljka završne riječi počela je izvoditi obrana generala Milivoja Petkovića, Praljkova prethodnika na mjestu zapovjednika Glavnog stožera HVO-a.