Tisuće ljudi HVO je prognao dok je Praljak bio načelnik glavnog stožera HVO-a u 1993. godini, kazao je Stringer pred Haaškim sudom (ICTY), ocjenjujući da je nemoguće da nije znao za to jer je protjerivanje bilo toliko širokih razmjera.
Dokazi pokazuju da se Praljak slobodno kretao po čitavom području pod svojom nadležnosti i pokazivao je da zna sve što se događa, rekao je Stringer dodajući da zbog toga nije moguće da Praljak nije znao da je znatan broj ljudi i opreme HVO-a angažiran na dovršavanju protjerivanja muslimanskog stanovništva u drugoj polovici 1993. godine.
On je odbacio tvrdnje Praljkove obrane iznesene tijekom suđenja da Praljak nije znao i nije imao veze s logorima za tisuće muslimanskih muškaraca uspostavljenima na području Herceg Bosne i ustvrdio da je Praljak za njih znao kao i za uvjete koji su u njima vladali te da je imao obvezu poduzeti mjere za poboljšanje stanja što je propustio učiniti.
Teze obrane da se radilo o muškarcima potencijalno boračkog statusa te ih se moglo zatočiti tužitelj je odbacio tvrdeći da takav izgovor ne može opravdati zatočenje svih vojno sposobnih muškaraca jer se radi o civilima.
Tužitelj je odbacio i tvrdnje obrane da se radilo o "izdajnicima" odnosno muslimanima koji su se odmetnuli iz HVO-a i poručio da čak i da se radilo o zarobljenicima prema njima se nije smjelo nezakonito postupati i držati ih u nehumanim uvjetima ili voditi na prisilni rad na prve crte bojišnice.
Praljak je zajedno s drugim bivšim čelnicima HR Herceg Bosne - premijerom Jadrankom Prlićem, ministrom obrane Brunom Stojićem, drugim zapovjednikom HVO-a generalom Milivojem Petkovićem, zapovjednikom vojne policije HVO-a Valentinom Ćorićem te šefom komisije za razmjenu zarobljenika Berislavom Pušićem optužen za zločine protiv čovječnosti počinjene u okviru udruženog zločinačkog pothvata protiv Bošnjaka i drugih nehrvata na područjima BiH koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj.