U tome velikom kazališnom projektu sa 70-ak likova dramaturginja je Sanja Ivić, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinija Doris Kristić, a autori scenske glazbe su Frano Đurović, Tomislav Ribičić i Siniša Reljić.
Ulogu Zagorke, koja se u predstavi zove Mirjana Grgić po glavnoj junakinji njezine knjige "Kamen na cesti", tumačila je Darija Lorenzi-Flatz, a u ostalim ulogama nastupili su Lana Barić, Bojan Navojec, Jasna Bilušić, Zvonimir Zoričić, Siniša Popović, Joško Ševo, Zijad Gračić, Tomislav Stojković, Nikša Kušelj i drugi.
U predstavi su u prvom planu manje poznati detalji iz Zagorkina života, djetinjstvo i literarni početci, a u postavljanju biografije redateljici su uvelike pomogli Zagorkini autobiografski spisi "Što je moja krivnja " i "Kako je bilo", napisani u društvenoj izolaciji na koju je Zagorka osuđena na svršetku Drugoga svjetskog rata. Predstava obuhvaća 70 godina Zagorkina bogata literarnog i društvenog života.
Ivica Boban poslužila se i knjigom Stanka Lasića "Književni počeci Marije Jurić Zagorke-Uvod u monografiju".
U programskoj knjižici predstave ističe se da je riječ o proboju žene u potpuno muški svijet novinarstva i pisanja, svijet u koji ženama nije bilo pristupa, a kamoli mogućnosti za stvaranje karijere. Djeca, kuhača i crkva bile su granice ženske krletke u društvu na prijelazu stoljeća kad se javljaju prvi pokreti za žensku ravnopravnost i pravo glasa. Zagorka je u ovim krajevima bila začetnica te borbe, uvjerena kako se radom može osigurati pristojan život. Imala je i svoje prijatelje i zaštitnike, u prvom redu biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Silvija Strahimira Kranjčevića i Frana Supila, navodi se.
Unatoč brojnim kritikama, Zagorka je šutke pisala romane i podizala novinske naklade, a u kazalištu su redovito postavljali njezine drame kad su htjeli vratiti publiku u teatar. Ipak, tek izdanjem njezinih sabranih djela i Lasićevom monografijom o Zagorki počinje se ozbiljno vrjednovati njezino djelo, stoji u programskoj knjižici predstave.