Dok se prva knjiga "Božanski boj", objavljena prije dvije godine, bavila velikim i često suprotstavljenim bogovima Perunom i Velesom, "Zeleni lug" (491 str.) bavi se božanskim osobama druge generacije - Jarilom i Moranom ili Jurom i Marom.
Katičić u knjizi otkriva tko su Jura i Mara o kojima govore slavenske (i hrvatske) obredne pjesme, osobito one koje se pjevaju oko blagdana Svetog Jurja. Njezina je vrijednost u filološkoj metodi koja svoje zaključke temelji na mnogim slavenskim i indoeuropskim paralelama i tumačenjima.
Nakladnik je knjige Ibis grafika d.o.o., a sunakladnici Matica hrvatska i Katedra Čakavskog sabora općine Mošćeničke Drage.
Katičić je filološkom analizom tekstova i pažljivom kritikom izvora, s brižnim uspoređivanjem primjera, uspio dobiti zaključke o raznim motivima i njihovim značenjima, rekao je recenzent knjige i etnolog Vitomir Belaj, dodajući da je knjiga rezultat višedesetljetnih napora da se prikupi, rasporedi ili protumači gradivo. Posebno ga je fasciniralo to što je Katičić pokazao kako se na temelju sitnih ulomaka iz tekstova rekostruira cijeli praslavenski sveti tekst. Time je autor, zaključio je Belaj, otvorio novo poglavlje u istraživanju hrvatske, južnoslavenske i slavenske duhovne baštine.
Akademik Mislav Ježić drži da je "Zeleni lug" veliko filološko otkriće te hrvatsko i slavensko kulturno dobro. Katičić se nastavlja na svoja istraživanja, nadopunjuje, provjerava i čini koherentnim tumačenja svetih tekstova, rekao je Ježić, ističući da je mitski svijet u knjizi Katičićevo osobno otkriće. Katičić je otkrio i da u usmenoj poeziji Hrvata, Poljaka i Rusa postoji rima između glagola hoditi i roditi, što zapravo pripada zajedničkoj kulturnoj baštini, ustvrdio je Ježić.
Radoslav Katičić (Zagreb, 1930.) klasični je filolog, jezikoslovac, indoeuropeist, indolog i slavist, jedan od najistaknutijih hrvatskih znanstvenika u zemlji i svijetu na području humanističkih znanosti.
U posljednjih dvadesetak godina bavio se najviše poviješću hrvatske gramatike, filologijom ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, sintetičkim istraživanjem ključnih razdoblja povijesti hrvatske književnosti i rekonstrukcijom praslavenskih obrednih tekstova, sakralnoga pjesništva mitološkoga sadržaja te zakonskih i drugih pravnih tekstova.
Austrijska akademija znanosti izabrala ga je 1981. za dopisnoga člana, a 1989. za pravoga člana te ga je 1993. postavila na čelo svoje međunarodno ugledne "Balkanske komisije". Član je i Akademije nauka i umjetnosti BiH, Norveške akademije znanosti u Oslu, a nositelj je i počasnog doktorata Sveučilišta u Osijeku. Od 1991. član je i Academia Europaea.