"Zbog nepravodobna informiranja zainteresirane javnosti o planu donošenja zakona te nedostupnosti informacija o ciljevima i očekivanim rezultatima zakona, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) nije pokazalo dovoljnu otvorenost i odgovornost koje bi vodile kvalitetnijim nacrtima zakona koji odražavaju stvarne potrebe glavnih dionika visokog obrazovanja", navodi se u priopćenju danas dostavljenu Hini.
IRO napominje kako je neprijeporno da je hrvatskom sustavu visokog obrazovanja potreban nov zakonski okvir. Sadašnji zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ne omogućuje kvalitetno upravljanje sustavom visokog obrazovanja, posebno u odnosu na javna sveučilišta. Na najvećim javnim hrvatskim sveučilištima upravljanje sveučilištem kao cjelinom otežano je jer sveučilišta nisu integrirana.
Posljedica sadašnje nedovoljne učinkovitosti u upravljanju sveučilištima, kako se navodi, jest da hrvatska javna sveučilišta u proteklih deset godina nisu odigrala odgovarajuću ulogu u društvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske. Visoko obrazovanje i znanje danas nisu prepoznati ključnima za društveni i gospodarski napredak Hrvatske, dodaje se.
Nadalje, kako se podsjeća, svjedoci smo korupcijskih afera na pojedinim sveučilištima, koje upućuju na netransparentno financijsko poslovanje i na neodgovornost u trošenju državnog novca.
"Odsutno je strateško promišljanje uloge visokih učilišta u interakciji s ostalim sektorima društva i utjecaj visokih učilišta na usmjeravanje društvenog razvoja te time i zadovoljavanje potreba društva i pojedinaca. Upravo je utjecaj visokih učilišta u sprezi s gospodarskim i ostalim sektorima ključan u definiranju pozicije Hrvatske u globalnom društvu i globalnoj ekonomiji, posebice u kontekstu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji", tvrdi IRO.
Smatra da novi zakonski prijedlozi o visokom obrazovanju koje predlaže MZOŠ adresiraju probleme nedostatne integracije javnih visokih učilišta i zanemarene društvene uloge visokog obrazovanja te nude rješenja koja su utemeljena uglavnom na primjerima iz prakse pojedinih zemalja EU-a, posebno Austrije. Zakonski prijedlozi zavrjeđuju pozornost jer donose velikim dijelom pozitivne i nužne promjene.
"Temeljni demokratski princip legitimacije javnih politika podrazumijeva široku javnu raspravu sa svim glavnim dionicima za tako važne promjene u sustavu visokog obrazovanja prije nego se novi zakoni upute u saborsku proceduru", navodi se i dodaje kako radi kvalitetne javne rasprave valja pružiti informacije o tome što je prethodilo izradi zakona, na temelju kojih podataka, analiza i primjera dobre prakse su izrađena nova zakonska rješenja te tko je i na koji način sudjelovao u izradi. Posebno je važno pružiti informacije o ulozi predloženih zakona u cjelokupnoj strategiji razvoja visokog obrazovanja kako bi se dugoročno mogao procijeniti doseg novih zakonskih rješenja. Na kraju, kako se navodi, potrebno je osigurati primjereno vrijeme za javne rasprave da bi se dobila kvalitetna rješenja koja odgovaraju stvarnim potrebama društva i pojedinca.
Budući da je javnu raspravu o nacrtima zakona MZOŠ ograničio na 14 radnih dana i to bez potrebnih objašnjenja, IRO smatra kako to onemogućuje predlaganje kvalitetnih rješenja jer se ne može jasno procijeniti uloga i ciljevi predloženih zakona u širem kontekstu razvoja visokog obrazovanja u Hrvatskoj, kaže se u priopćenju.