Zakon je stupio na snagu 25. lipnja prošle godine, a njime se u svrhu poticanja ulaganja u području gradnje do 31. prosinca 2010. uređuje gradnja, izdavanje akata za građenje, uporaba i uklanjanje građevina za koje se prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnji izdaje lokacijska dozvola i potvrda glavnog projekta, te provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora s tim u vezi.
No, praćenjem stanja u graditeljstvu resorno ministarstvo je uočilo da i nadalje postoje razlozi primjene Zakona, a kako bi se u vrijeme krize pojačao investicijski ciklus, te investitorima omogućilo da lakše i brže dolaze do potrebnih dozvola za gradnju.
Saborski su klubovi u raspravi podržali predložene zakonske izmjene.
Branko Bačić (HDZ) istaknuo je da i dalje postoji opravdanost provedbe Zakona, kao jedne od antirecesijskih mjera u cilju poticanja domaćih i stranih ulaganja.
Kao najveću prednost zakona naveo je predviđeni rok od 45 dana u kojemu, od kada potencijalni investitor podnese valjani zahtjev, upravna tijela županija i gradova trebaju donijeti građevinske dozvole te potvrditi glavni projekt. Tog se roka od stupanja na snagu zakona pridržavalo više od polovice regionalnih i lokalnih jedinica.
Bačić je pozvao sva nadležna državna tijela da ubrzaju sređivanje imovinsko-pravnih odnosa u lokalnim sredinama, upozorivši da velik broj potencijalnih investitora zadovoljava sve kriterije za gradnju, ali ne mogu s njom i započeti jer se ne mogu upisati kao vlasnici građevinskih čestica.
Da je nastavak provedbe Zakona "i više nego dobrodošao" smatra i Marijana Petir (HSS), koja je pozvala na bolju organizaciju županijskih i gradskih upravnih tijela kako bi u što kraćem roku vodila postupke i izdavala potrebne dozvole. "Često u tom grmu leži zec", poručila je Petir.
Nužnom smatra i daljnju edukaciju zaposlenika u tim tijelima kako bi unaprijedili svoj rad u cilju snaženja investicijske klime, ali i jaču afirmaciju primjene Zakona kod potencijalnih investitora.
Davor Bernardić (SDP) ocijenio je, pak, da je Zakon primjer "slabe ili gotovo nikakve provedbe mjera iz vladinog Programa gospodarskog oporavka".
Kao glavni prigovor naveo je to što taj zakon, koji se predstavlja kao onaj koji potiče investicije, uopće ima rok trajanja (do kraja 2012.). "Ovo je primjer da je riječ o još jednom ad hoc rješenju", rekao je.
Bernardića zanima i zašto uz temeljni Zakon o gradnji treba postojati poseban zakon koji se odnosi na poticanje investicija, a prigovara i zbog toga što, kako kaže, u Zakonu nisu propisani nikakvu građevinski i teritorijalni prioriteti.
Đurđa Adlešič je u ime Kluba nezavisnih zastupnika potrebnim ocijenila da se, uz vremenski rok, u Zakonu definiraju i termini ulaganja, jer, kako je rekla, nije isto kada se gradi kiosk ili tvornica.
Nužnim je ocijenila i određivanje prioriteta ulaganja, i to za investicije koje bi unaprijedile lokalnu zajednicu.