Recenzent Božidar Petrač u pogovoru knjige napominje kako pjesnikinja Kljajo-Radić nudi pregršt stihova u kojima evocira neizbrisive trenutke obiteljskoga ozračja i zavičaja ili hrvatske književne patronime (Kranjčević, Šegedin, Puljić), problematizira osobna religiozna iskustva te oslikava i bilježi doživljaj mediteranskog pejzaža.
"U formalnom pogledu svojih pjesama, pjesnikinja najčešće rabi šimićevsku strukturu nevezana slobodna stiha", piše Petrač i dodaje kako joj je pjesnički jezik nježan, gibak i jednostavan. Ocjenjuje kako se pjesnikinja ne razmeće teškim i jakim riječima nego se radije priklanja neizvještačenu, lahornom jeziku kojim izriče razumljive i jednostavne istine.
Književna kritičarka Nevenka Nekić smatra kako je pjesnikinja jezikom pjesništva obogatila izričaje stvorivši originalne metafore, alegorije, personifikacije, sinestezije, zatvorivši krug čovjek-Bog-priroda.
"Svaka poetska slika nosi u sebi konotaciju neke ikonografske značajnosti i osobne amblemičnosti", piše Nekić.
Pjesnička zbirka "S neba cvjetovi" (82 str.) podijeljena je na sedam poetskih ciklusa (Nebeski cvjetovi, Čovjek leži na zemlji, U Božjim očima, Zlato riječi, I rječju i slikom, Rukoveti svjetla, Žetva ljubavi) u koje je uvršteno 48 pjesama.
Marina Kljajo-Radić rođena je 1962. u Mostaru. Predsjednica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB). Pjesme su joj objavljene antologijama u BiH i Hrvatskoj. Objelodanila je više zbirki pjesama, uz ine, zbirke "Sjaj slova" i "Svitac kamen".