O knjizi su govorili akademici Radoslav Katičić i Stjepan Damjanović te autor. Katičić je ocijenio kako je knjiga kruna životnoga djela akademika Moguša na jednom od područja koja je proučavao te napomenuo kako se povijest jezika ne može upoznati ni savladati bez poznavanja povijesti glasovlja, o kojima on piše.
"Prvo izdanje knjige objavila je 1971. Matica hrvatska", podsjetio je, dodavši kako je sadašnje izdanje usavršena povijest glasovlja i naglasaka hrvatskog jezika.
Podsjetivši kako je Moguš napravio prvu cjelovitu naglasnu predodžbu Baščanske ploče, Damjanović je ocijenio kako nakon toga s Baščanskom pločom u znanosti završava pretpostavljačko razdoblje povijesti hrvatskoga jezika.
"Moguš obrazlaže sustavne preoblike hrvatskoga jezika na fonološkoj razini", rekao je, dodavši kako su potkrjepe i primjeri uzeti uglavnom iz hrvatskih pisanih tekstova svih triju pisama - glagoljice, ćirilice i latinice.
Napomenuo je kako knjiga olakšava razumijevanje tekstova starije hrvatske književnosti, ali i pomaže da se ispod pojavnih raznolikosti razabere jezično jedinstvo te objasni fonološka podloga suvremenoga jezika.
Knjiga "Povijesna fonologija hrvatskoga jezika" (143 str.) podijeljena je na šest poglavlja, u kojima autor nakon predgovora novom izdanju objavljuje kratice i znakove, uvod, dolazak Hrvata u novu postojbinu i početke njihove pismenosti, vokalizam, konsonantizam i naglasak. Na kraju knjige objavljeni su literatura i kazalo pojmova.
Knjigu je objavio zagrebački nakladnik Školska knjiga.
Akademik Milan Moguš rođen je u Senju 1927. Predsjednik je HAZU. Do umirovljenja 1992. vodio je kao glavni istraživač u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta znanstveni projekt "Proučavanje hrvatskoga književnoga jezika". Sada vodi kao glavni istraživač znanstveni projekt "Istraživanje hrvatskih dijalekata" u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU. Sa Stjepanom Babićem suautor je "Hrvatskoga pravopisa" koji je usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.