Florencio Avalos, Mario Sepulveda, Juan Illanes i Carlos Solis izašli su na površinu jedan po jedan, a još 29 njihovih kolega treba biti spašeno, nakon 69 dana provedenih u podzemnoj komori površine 160 metara četvornih.
Avalos, 31-godišnji drugi predradnik skupine rudara, te Sepulveda i Illanes, izabrani su kao fizički i psihički najspremniji da krenu prvi, za slučaj da kod spašavanja nastanu problemi.
Nakon prve skupine u kojoj su rudari najboljeg psihofizičkog stanja, evakuirat će se oni koji su najteže podnijeli boravak u podzemlju, uključujući jednog dijabetičara i jednog s visokim tlakom, a na kraju oni u osrednjem stanju, te kao posljednji predradnik skupine.
Avalos je bio glavni snimatelj video-poruka koje su rudari slali iz podzemlja, a drugi spašeni rudar Sepulveda bio je glavni narator na video snimkama, glasnogovornik rudara koji je svojim dosjetkama bodrio kolege.
Sepulveda je na površinu donio i torbu s poklonima - kamenjem iz rudnika, koje je podijelio predsjedniku Čilea Sebastianu Pineri i drugim dužnosnicima.
Predsjednik Pinera potapšao je kapsulu u kojoj su rudari izvlačeni na površinu i kazao: "Mi Čileanci smo rekli da nećemo odustati i nismo".
Četvrti spašeni rudar je Carlos Solis, jedini Bolivijac među Čileancima. Njegova sudbina zbližila je dvije zemlje, duboko podijeljene od Pacifičkog rata na prijelazu 19. i 20. stoljeća, kada je Čile oduzeo Boliviji izlaz na more, koji ona i danas potražuje.
Spašavanje se izvodi kroz bušotinu duljine 622 metra i širine 71 cm, s posebno dizajniranom kapsulom Phoenix 2, koja se do komore s rudarima spušta 20-ak minuta a za povratak na površinu joj treba 15-ak minuta.
Operacija spašavanja nosi rizike. Nakon što je 9. listopada svrdlo dovršilo bušenje do komore u kojoj se nalaze rudari, inženjeri su odlučili instalirati čelično kućište samo na gornjih 315 metara bušotine.
Ako se odlomi komad stijene i zabije kao klin između stijenki bušotine i evakuacijske kapsule, rudari će morati raditi da oslobode kapsulu, izjavio je Louis King, direktor australske tvrtke Mine Rescue Consultants, koja je uključena u napore spašavanja, upozorivši da "još nije vrijeme za slavlje".
Čileanska vlada organizirala je TV prijenos jedinstvenog spašavanja, s kamerama na površini i jednom koja snima rudare u podzemlju. Prijenos se prati na velikim ekranima na trgovima čileanskih gradova, a CNN procjenjuje da je TV prijenos spašavanja rudara gledalo oko milijarde ljudi diljem svijeta.
Prizori spašavanja iz dubokog podzemlja čileanske pustinje Atacame, posebno su dirljivi za rudare diljem svijeta, čiju opasnu profesiju u žarište interesa javnosti donose jedino rudarske nesreće.
Američke TV mreže u svoja su javljanja iz Čilea uključile i razgovore s rudarima koji su preživjeli eksplozije i urušavanja u rudnicima u SAD-u.
U Kampu nade, naselju šatora u rudniku San Jose, u kojem od nesreće 5. kolovoza živi rodbina stradalih rudara, članovi obitelji s najvećim nestrpljenjem odbrojavaju minute do izlaska na površinu svojih najdražih.
Spašavanje prati oko 1,500 novinara, predstavnika 300 medija iz 39 zemalja. Među njima je i dopisnica HRT-a iz Washingtona, Branka Slavica.