Sepulveda je bio jako dobro raspoložen, šaleći se preko audio veze sa spasiocima i prije nego što je došao na površinu, požurujući ih riječima "Idemo, idemo, idemo!".
Izletjevši iz uske kapsule, odmah je zagrlio suprugu i čileanskog predsjednika Sebastiana Pineru, koji osobno prati operaciju spašavanja, te se rukovao s osobljem koje rukuje postrojenjem za spašavanje rudara.
Dovikujući se s okolnim promatračima i mašući rukama, opravdao je reputaciju koju je stekao tijekom zatočeništva u rudniku kao živahnog komentatora i dinamične osobe koja je moderirala video snimke života rudara pod zemljom.
Potom je, smijući se glasno, pokazao komade kamenja koje je ponio sa sobom s dna rudnika kao suvenire, vičući "Živio Čile".
Prvi spašeni rudar, Florencio Avalos, pred TV kamerama koje izravno prenose operaciju spašavanja, najprije je na grudi privio svoje sedmogodišnje dijete, potom je zagrlio suprugu i predsjednika Pineru te nekolicinu osoba koje su se nalazile oko ulaza u kanal za spašavanje.
"Naš prvi rudar je s nama", oduševljeno je rekao predsjednik Pinera.
"Bili smo uvjereni da su živi, da ćemo ih spasiti... Rekli smo da ćemo ih tražiti i našli smo ih. Sad kažemo da ćemo se pobrinuti za njihovo zdravlje i to ćemo učiniti", dodao je Pinera.
Obitelj Florencija Avalosa nije skrivala golemu radost, ali i strepnju za Florencijevog brata Renana, koji je i dalje u rudniku.
Probe postrojenja za spašavanje odgodile su početak operacije za nekoliko sati, ali je konačno u 4.20 po srednjoeuropskom vremenu (23.20 po lokalnom vremenu) prvi spasilac krenuo prema rudarima u kapsuli koja bi ih, jednog po jednog, sve trebala izvući na površinu.
Taj je spasilac, Manuel Gonzalez, do dna rudnika i 33-ojice rudara stigao 15-ak minuta poslije, dočekan pljeskom rudara i kamerom koja je zabilježila njegov dolazak. Potom je u podzemnoj komori ukrašenoj čileanskom zastavom rudarima dao upute o tome kako se trebaju ponašati prilikom boravka u kapsuli te pomogao Florenciju Avalosu da se pripremi i zauzme mjesto u kapsuli.
Sam uspon kapsule prolazom dugim 622 metra, koji je izbušen u samo 33 dana, traje 15-ak minuta, ali će zbog priprema za svakiu vožnju trebati oko sat vremena za izvlačenje svakog rudara.
Osim 800-tinjak članova obitelji, u sretan završetak nečuvene podzemne avanture 32 čileanska i jednog bolivijskog rudara došlo se osobno uvjeriti više od dvije tisuće novinara iz cijelog svijeta, a tijekom jutra trebao bi stići i bolivijskin predsjednik Evo Morales kako bi osobno pozdravio sunarodnjaka Carlosa Mamanija.
Tijekom dvomjesečne kalvarije, "33" su postali planetarno popularni, kojima su poznati sportaši slali potpisane majice, koji su dobivali kape koje je posvetio Papa i iPode koje im je slao vlasnik Applea Steve Jobs, kako bi im pomogli da izdrže strahotu koja već nadahnjuje filmske scenariste.
Vrijedi se podsjetiti da je čileanski ministar rudarstva Laurence Golborne sedam dana nakon urušavanja rudnika izglede da se rudari pronađu živi ocijenio "vrlo slabima", ali se s takvom ocjenom nisu složille obitelji rudara, koje su već dan nakon nesreće došle do rudnika, odakle se više nisu micale.
Pod njihovim pritiskom, spasilačke službe nastavile su tražiti rudare sve dok se 22. kolovoza na površinu nije vratila sonda s komadom papira na kojem je bila napisana sad već legendarna poruka - "Dobro smo, svih 33, u skloništu".