Po dobivenim rezultatima vrijeđanje, ismijavanje, grubo kritiziranje, zastrašivanje i prijetnje česti su oblici emocionalnog nasilja drugih učenika ili skupine učenika. Pljuske, udarci šakama ili stvarima te bacanje suparnika na pod oblici su tjelesnog nasilja među vršnjacima zbog kojih su neke žrtve zatražile liječničku pomoć. I neki se nastavnici pojavljuju u ulozi nasilnika, koji na učenike viču, ružno ih kritiziraju ili ismijavaju.
Ti rezultati istraživanja, provedena potkraj prošle školske godine, u kojem je sudjelovalo 127 učenika (69 djevojčica i 58 dječaka) šesterih razrednih odjela osmih razreda zagrebačkih osnovnih škola, objavljeni su u najnovijem broju "Napredka" (1/2006.), časopisa za pedagogijsku teoriju i praksu.
U članku "Emocionalno i tjelesno nasilje nad djecom u školi" Jasminka Zloković s riječkoga Sveučilišta i Vesna Bilić iz Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora navode kako je u tijeku osmogodišnjeg školovanja čak 52 posto ispitanika doživjelo zastrašivanje i prijetnje, bezrazložno vikanje - 34,6 posto, govorenje prostota i psovanje - 30,7 posto, grubo kritiziranje - 21,3 posto, ismijavanje i ruganje - 15,7 posto, zabranjivanje i ograničavanje - 12,6 posto te vrijeđanje - 10,2 posto.
Osim vršnjaka istraživanje je pokazalo da i nastavnici sudjeluju u nekom od tih oblika emocionalnog nasilja. Vikanje nastavnika kao oblik neprimjerene komunikacije doživjelo je 28,3 posto ispitanika, grubo kritiziranje spominje 14,2 posto, a 4,7 posto navodi da su ih nastavnici ismijavali.
Mnogi ispitanici bili su izvrgnuti i nekom od oblika tjelesnog nasilja. Bacanje na pod i guranje niza stube doživjelo je 23,6 posto ispitanika, udaranje šakom ili nekom stvari 7,9 posto, pljuskanje i lupanje 6,3 posto te tjelosno ozljeđivanje 5,5 posto ispitanika.
Po iskazima učenika nastavnici na njih najčešće viču, međutim, ispitivanje je pokazalo kako je 7,9 posto doživjelo da ih nastavnik pljusne te 3,1 posto da ih tjelesno ozlijedi.
Osobe koje su tjelesno zlostavljane, po istraživanju, češće su muškog spola i iskazuju veću agresivnost. Ispitanici agresivno postupaju, po nekim izjavama, zbog potrebe da se obrane, ali i straha kao reakcije na prijetnje, provokacije ili onemogućivanje u postizanju vlastitih ciljeva.
Autorice smatraju kako rezultati istraživanja upozoravaju na neke negativne pojave u školskoj svakodnevici, kojima valja posvetiti više pozornosti u daljnjim znanstvenim ispitivanjima te u pedagoškoj praksi, jer izloženost dugotrajnu nasilju, kako je poznato, izaziva mnoge teške posljedice za razvoj i zdravlje djece.