U priopćenju Borzan napominje kako se pretpostavljalo da su velike količine bačene hrane povezane s krivim označavanjem prehrambenih proizvoda te nerazumijevanjem razlike između oznaka „upotrijebiti do“ i "najbolje upotrijebiti do“, a da sada postoje čvrsti podatci i statistike na temelju kojih se mogu predložiti zakonske i druge mjere za suzbijanje problema,
Upozorava da manje od polovice građana zemalja EU razumije razliku između „upotrijebiti do“ i "najbolje upotrijebiti do“, oznaka koje su propisane europskim zakonodavstvom te da, iako nakon isteka ove druge oznake, hrana može biti dobra za jelo još danima, tjednima i mjesecima, ona se masovno baca na dan isteka.
Oznaka "najbolje upotrijebiti do“ znači da proizvođač tvrdi kako je do toga dana proizvod najkvalitetniji, te, primjerice, zadržava optimalnu hrskavost i boju.
U Švedskoj i Norveškoj su eksperimentalno zamijenili tu oznaku s "najbolja kvaliteta do“ i "najbolje do, ali upotrebljivo nakon“. Europska komisija bi svakako trebala tu inicijativu uzeti u obzir", smatra Borzan.
Ističe kako je jedan dio proizvođača obuhvaćenih velikim terenskim istraživanjem, izjavio kako namjerno koriste kraće rokove trajanja nego što bi trebali, jer se time štite od potencijalnih problema. Također istraživanja europskih potrošačkih udruga pokazala su da se ta strategija ponekad koristi i kako bi proizvodi kraće bili na policama, odnosno da trgovine moraju češće naručivati.
Eurozastupnica Borzan upozorava kako je "dobar dio od 90 milijuna tona hrane koliko se godišnje baci u EU, iskoristiv te zato EU i države članice imaju moralnu i političku obvezu da poduzmu mjere da se to smanji".
"Čak i da nema redova ispred pučkih kuhinja i činjenice da je skoro četvrtina građana u riziku od siromaštva, radi se o ogromnim količinama hrane u čijoj proizvodnji su utrošeni resursi poput vode, tla, goriva i radnih sati" zaključila je Borzan.