Više od 53 posto bačene jestive hrane dolazi iz kućanstava, kaže Marija Batinić iz Ministarstva poljoprivrede.
Ističe da je tvrtkama postupak donacije najčešće preskup ili prekompliciran. Tvrdi da brojne trgovine višak hrane ne doniraju, jer se boje da bi se hrana mogla neispravno distribuirati te da bi se u slučaju trovanja mogle suočiti s tužbama koje bi im narušile ugled.
Kao jedno od mogućih rješenja, glavni tajnik Europske federacije banaka hrane Patrick Alix predložio je osnivanje banke hrane, koju Hrvatska još nema. Za uspostavu banke hrane je, kaže, potrebno vrijeme i žurna prilagodba postojećeg zakonodavstva. Naglasio je da donacija ne smije biti skuplja nego bacanje te da se donatorima moraju omogućiti porezne olakšice i poticaji.
Sintija Perinić Šarić iz Porezne uprave Ministarstva financija istaknula je da su prvi koraci učinjeni početkom svibnja uvođenjem poreznih olakšica za poslovne subjekte koji se odluče donirati hranu.
"Cilj olakšica je zaštititi okoliš, spriječiti uništenje hrane, ali i pomoći krajnjim primateljima", kazala je Perinić Šarić i upozorila da, prema EU direktivama, za sada postoje i ograničenja tih olakšica.
Porezne olakšice nisu uvijek motivacija, smatra Marija Batinić iz Ministarstva poljoprivrede. "Moramo raditi na tome da donacija hrane postane čin koji daje prestiž u društvu, da se osjećamo sretnije, da odgovorno poslujemo", istaknula je.
Navela je da treba razmišljati i o tome da nije samo jedna trećina svega što se proizvede, a završi kao otpad – bačena hrana. "Time je uzalud bačena i jedna četvrtina vode te iskorišteno zemljište veličine Kine, zbog čega nam je potrebno unaprjeđenje sustava prikupljanja i obrade podataka o otpadu hrane", rekla je Batinić i podsjetila da je 2015., kako bi se uspostavio sustav donacije, donesen prvi Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinima donacije hrane i hrane za životinje.
Voditeljica Socijalnog dućana Crvenoga križa Tina Debeljak potvrdila je da od tada ima pomaka. "Vrijednost kupljene hrane Socijalnog dućana u 2015. bila je 345 tisuća kuna, a 2016., nakon donošenja Pravilnika, ukupna vrijednost svih donacija bila je veća od tri milijuna kuna, odnosno 185 tona hrane. Samo u prvoj polovini 2017. vrijednost donacija bila je veća od dva milijuna kuna", izjavila je.
Tina Debeljak smatra da pravilnik ima i manjkavosti, navevši da je omogućio otkup hrane, ali da je mnogo toga i previdio. "Ne postoji organizacija na terenu, niti potpora za distribuciju. Neke se organizacije ne upisuju u registar donora jer ne žele preuzeti odgovornost zbog nedostatka tehničkih uvjeta i opreme za odvoz i dijeljenje hrane", kazala je. Dodala je da, prema statistikama, svakomu četvrtom Europljaninu prijeti glad.
Direktorica Odjela za održivost i politiku proizvoda Eurocommerca Lettemieke Mulder opisala je kako se s bacanjem i donacijom hrane nose ostale zemlje EU.
„Neki od savjeta koje dajemo građanima odnose se na to što znači 'najbolje upotrijebiti do', kako iskoristiti ostatke hrane kao novi obrok ili kako napraviti novi obrok od ostataka“, kazala je. Istaknula je da hrana koja možda nije „privlačna“ može biti nutritivna i zdrava te da postoje i edukacije za zaposlenike trgovačkih lanaca o tome kako iskoristiti hranu netom prije istjeka roka trajanja. Po njenim riječima, Europljanima je sve privlačnija praksa koja je u SAD-u ustaljena, tzv. „pseće vrećice“ u koje restorani gostima pakiraju ostatke hrane.
Na dvodnevnoj Konferenciji o sigurnosti i kvaliteti hrane, koja završava u srijedu, raspravljalo se i o novom Pravilniku o izvoznim certifikatima, novim uredbama EU, o označavanju hrane, nadzoru i drugim temama.