"Europljani u izumiranju" dobila je nagradu za promicanje suvremene austrijske književnosti "Albert Goldstein" za 2010. , izdala ju je "Fraktura", a s njemačkog preveo Boris Perić.
To djelo napisano 2001. spoj je putopisa, kulturne povijesti, živih svjedočanstava i filozofskih refleksija u kojemu autor istražuje i podsjeća na pet manjina - sarajevske Sefarde, Kočevske Nijemce, Arbereše, Lužičke Srbe i Arumunje.
Na upit voditelja tribine Srećka Horvata je li multikulturalnost u Europi mrtva, kao što je nedavno konstatirala njemačka kancelarka Angela Merkel, Karl-Markus Gauss je rekao da ona ponekad kaže i "bedastoće" te ustvrdio kako je multikulturalnost u Europi i svakom europskom gradu - realnost. Stanje manjina često nije dobro ali nije ni beznadežno, tvrdi autor dodajući da te manjine žele dati svoj doprinos današnjoj Europi, koja je bitna za njihovo preživljavanje.
Nisam euroskeptik, ja sam skeptični Europljanin i ne sviđa mi se mnogo toga u Europi, kaže Gauss upozorivši da se problemi koje ima Europa ne mogu riješiti vraćanjem 10 ili 20 godina unazad. Bez ujedinjene Europe, koliko nesavršna bila, ne možemo, drži Gauss koji se ne slaže s idejom ujedinjene Euorpe kako ju zamišljaju veliki koncerni.
Govoreći o sarajevskim Sefardima, rekao je da oni danas u BiH nemaju blistavu budućnost, oni su dio umiruće Europe. Činjenica da su Sefardi za vrijeme rata napustili Sarajevo teška je hipoteka za BiH, drži Gauss.
Priznao je da ne voli pisati i putovati u zemlje koje su već istražene. Balkan je terra incognita, zemlja koju treba otkriti i istražiti, drži Gauss dodajući kako rađe piše o "gubitnicima nego o pobjednicima".
Karl-Markus Gauss rođen je u obitelji Dunavskih Nijemaca 1954. u Salzburgu, gdje i danas živi kao autor i izdavač časopisa Literatur und Kritik. Njegove su knjige prevedene na brojne jezike, a dobitnik je i mnogih nagrada poput Prix Charles Veillon, Georg-Dehio Preis, Mitteleuropa-Preis i dr. Među knjigama koje je dosad objavio ističu se "Uništenje Srednje Europe" (1991.), "Europski abecedarij" (1997.) te "Sa mnom, bez mene" (2002.).