U predgovoru autorica ističe da se četrdesetak godina bavi hrvatskim jezikom u javnoj upotrebi te da je uočila razne mijene kroz koje prolazi. Dodaje da se osvjedočila kako su u zadnjih 15-ak godina promjene u njemu sve brže, da je svekoliko znanje, a pogotovo znanje hrvatskoga jezika, sve manje, a neodgovornost prema pisanoj i izgovorenoj riječi sve veća.
Po njezinim riječima u svemu što smo dosad zvali kulturom (a postojala je i jezična kultura) zavladala je neka ravnodušnost, nehaj i nebriga.
Knjiga je sociolingvistički zapis iz Hrvatske s početka 21. st. i pokazuje da mi svoj materinski standardni jezik sami sve češće stavljamo u zagrade kao objašnjenje engleskoga jezika, tvrdi Opačić. Ističe da je komunikacija između medija i "konzumenata" zbog preobilja engleskih riječi i izraza ozbiljno narušena i hrli prema nerazumljivosti, a hrvatski jezik prema neprepoznatljivosti.
Takvu jezičnu situaciju autorica je potkrijepila sa stotinjak engleskih riječi koje često koristimo u zamjenu za hrvatski. Ustvrdila je da nam danas engleski jezik službeno nitko ne nameće, međutim ovladao je medijima te je preko tehnologije, informatike i industrije zabave zahvatio najviše mlade.
Recenzentica Anđela Ferenčić upozorila je da je knjiga borba protiv jezične nekulture, nemarnog odnosa prema hrvatskom, upozorenje na nekritičko preuzimanje engleskoga, pa hrvatski djeluje kao pomoćni jezik engleskom.
Laura Hudeček, također recenzentica, ističe važnost autoričinih jezičnih savjeta, osobito upozorenja o snažnom prodoru anglizama u hrvatski čemu pridonose nadasve mediji. Nives Opačić pokazuje ljepotu i jednostavnost hrvatskoga jezika, pa se nadam da će knjiga bar malo pridonijeti osvješćivanju onih kojima je stalo do hrvatskoga, rekla je.