O Amihaju i njegovoj poeziji govorili su izraelski veleposlanik u Zagrebu Shmuel Meirom, predsjednik Društva hrvatskih književnika Stjepan Čuić, književna kritičarka Nevenka Nekić te prevoditelji Đuro Vidmarović i Jelena Zaričnaja. Stihove je govorila dramska umjetnica Sanda Fideršek.
Meirom je ocijenio kako je Amihaj jedan od najvećih izraelskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Rođen je u Wirtzburgu 1924., podsjetio je, dodavši kako je tijekom rata bio pripadnik Židovske brigade u britanskoj vojsci, a zatim i komandos u Hagani.
Po riječima izraelskoga veleposlanika poezija uopće, kao i ove Amihajeve pjesme doprinose razumijevanju među narodima.
Čuić je podsjetio kako su u stoljetnoj povijesti Društva hrvatskih književnika njegovu razvoju svoj doprinos dali i članovi židovskog podrijetla.
"Amihajeva poezija je bezvremenska i bezmjesna", ustvrdila je Nekić napomenuvši, kako u njoj možemo "pronaći suosjećajnost naših bliskosti".
Po njezinoj prosudbi u njegovim pjesmama nema beznadnih, agnostičkih i ateističkih tema. "On se otvoreno na svoj prgav način hrve s Bogom", rekla je, dodavši kako bi se zbirka "mogla nazvati svojevrsnom poemom kamene šutnje", pa je i po tome vrlo blizak nama.
Vidmarović smatra kako je "ovaj ratnik i časnik zacijelo najveće ime suvremene židovske poezije". Knjigu smo uspjeli objaviti zahvaljući njegovoj udovici, dodao je.
Knjigu je objavila splitska Naklada Bošković, a pjesme su s ruskoga i ukrajinskog jezika preveli Đuro Vidmarović i Jelena Zaričnaja.
Jehude Amihaj (1924.-2000.) bio je profesor Biblije i židovske književnosti u Jeruzalemu. Objavio je više zbirka poezije, među kojima, "Siromašni prorok".