Pošto je Berlin prošlog mjeseca povukao svoje primjedbe, jedanaest zainteresiranih država - Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Grčka, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Sjedinjene Države, Poljska i Izrael- dogovorile su se da će 47 milijuna dokumenata u arhivima nakon 60 godina otvoriti javnosti.
Odluku koju su odobrili veleposlanici jedanaest država još mora potvrditi svaka od tih država i to "čim prije", pišu veleposlanici u priopćenju objavljenom u utorak navečer nakon sastanka.
Svjetski židovski kongres u New Yorku koji okuplja židovske zajednice diljem svijeta, izrazio je zadovoljstvo tom odlukom koja će, kako tvrdi, omogućiti obračun s revizionizmom.
"Sretni smo što će se nakon 60 godina milijuni pisanih dokaza o masovnim nacističkim ubojstvima Židova otvoriti znanstvenicima. To je udarac svima koji niječu holokaust", izjavila je organizacija.
Svi dokumenti koji su pohranjeni u gradiću u srednjoj Njemačkoj, ubuduće će biti dostupni u "humanitarne" svrhe, to jest na zahtjev bivše žrtve ili njezinih ovlaštenika.
Popisi zatočenika koncentracijskih logora i uhidbeni nalozi Gestapoa prikupljeni su i pohranjeni nakon rata iz praktičnih razloga: kako bi se pronašli civili koje je Hitlerov režim deportirao i osudio na prisilni rad i kako bi se bivšim žrtvama osigurao dokaz o njihovu zatočenju radi moguće naplate štete.
I danas u Bad Arolsenu više od tristo stalnih zaposlenika svake godine obradi na desetke tisuća zahtjeva fizičkih osoba iz šezdesetak zemalja.