Apih navodi da su hrvatske promidžbene službe ofenzivnije od slovenskih, što ilustrira tvrdnjom da su preuzele tezu beogradskog tiska da je u ratu za Sloveniju bilo ratnih zločina.
"U Zagrebu je prihvaćena bratska ideja (iz Beograda) i uložena optužnica protiv devet slovenskih teritorijalaca koji su s graničnog prijelaza Rožna dolina potjerali JNA", piše Apih, dodajući da je jedina efektnija priča kojom se Slovenija suprotstavlja Hrvatskoj ona o "borcu za južnu granicu" Jošku Jorasu.
No, za Sloveniju i njen imidž u Hrvatskoj pogubniji je utjecaj štediša Ljubljanske banke Zagreb, ocjenjuje Apih.
On kritički ocjenjuje i neodgovarajuće poteze slovenskih stručnjaka za promidžbeno djelovanje prema Srbiji i Italiji u slučaju "slučaja Holmec" i plinskog terminala koji Italija namjerava sagraditi blizu Trsta. Srbijanski mediji, dokazuje Apih, uspjeli su priču o neizručivanju Mladića neutralizirati pisanjem o navodnom strijeljanju novaka JNA na prijelazu Holmec 1991. godine.
"Treba voditi računa da je najvažniji instrument (u propagandnom ratu) slijed događaja koji se vrte prividno sami od sebe, a mediji ih onda prenose s većom ili manjom pompom, zavisno od njihove atraktivnosti. No, njihovi dirigenti skriveni su u stožerima, obavještajnim službama i konzultantskim agencijama. Promišljeno i lukavo vuku poteze i provociraju dobro tempirane afere koje onda prati šokirana publika", navodi Apih.