Donia, koji je svjedočio na nizu haških suđenja, bavio se poviješću južnih Slavena i posebice pitanjem BiH i bosanskih muslimana, o čemu je objavio nekoliko knjiga i članaka.
Šestorica bivših političkih i vojnih čelnika Hrvata iz BiH - bivši premijer i predsjednik HR HB Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, ministar policije Valentin Čorić, zapovjednici HVO-a generali Milivoj Petković i Slobodan Praljak, te šef uprave zatvora i logora HVO-a Berislav Pušić, optuženi su za ratne zločine počinjene u kampanji progona bošnjačkog i drugog nehrvatskog stanovništva s područja HR Herceg Bosne tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993./94. godine.
Donia je počeo svoje svjedočenje povijesnim prikazom odnosa u 20. stoljeću na području bivše Jugoslavije. Opisao je kako su Srbi, Hrvati i muslimani bili pomiješani na području BiH te je bilo nemoguće povući granice po nacionalnoj osnovi. Opisao je i kako su se, na simboličnoj i jezičnoj razini, počele uvoditi promjene kako bi se pojačale razlike među narodima i 'ojačao' zasebni identitet, posebno muslimanskog stanovništva.
Opisao je i stvaranje Banovine Hrvatske sporazumom Cvetković-Maček iz 1939. godine te istaknuo da su se mnogi srpski političari žalili što je previše Srba ostalo unutar granica Banovine, a mnogi hrvatski političari da je previše Hrvata ostalo izvan granica Banovine. Svjedok je kazao kako su se na Banovinu pozivali hrvatski nacionalisti kada su pravdali svoje teritorijalne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu.
Upitan o stajalištima prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o BiH, Donia je odgovorio kako je Tuđman smatrao da je Hrvatska zbog BiH teritorijalno i ekonomski u 'neprirodnoj' situaciji te da su bosanski muslimani po narodnosti zapravo Hrvati.
Donijino svjedočenje s više pitanja prekinuo je jedan od članova sudskog vijeća mađarski sudac Arpad Prandler koji je, među ostalim, otkrio kako mu je majka rođena na području Hrvatske.