"Ni u Hrvatskoj nije bilo lako riješiti problem (odbjeglog generala Ante) Gotovine. No, Vlada je tada znala učiniti ono što je imperativ", izjavio je Marović na marginama summita zemalja članica procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP).
"Hrvatska je odličan primjer kako bi Srbija, Crna Gora i Bosna trebale završiti slučaj Mladić", rekao je Marović govoreći o nekadašnjem zapovjedniku Vojske Republike Srpske zbog čijeg je neizručenja Haškom sudu (ICTY) Bruxelles u srijedu suspendirao pregovore s Beogradom o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji.
Po njegovim riječima, Hrvatska je surađujući s Haškim sudom u akciji uhićenja i izručenja odbjeglog hrvatskog generala Gotovine pokazala "još veći stupanj odgovornosti", jer Vladu vodi jedna stranka (HDZ) koja je na karakterističan način vezana uz Domovinski rat.
Mladića je nazvao "tamnim oblakom" koji se nadvio nad SCG i koji bi, ako se ne riješi idućih mjeseci, mogao trajno zaustaviti želje većine građana državne zajednice za članstvom u EU-u.
"Svaki dobronamjerni demokrat i Europljanin osjeća nelagodu što jedan čovjek drži u kavezu cijelu zemlju", istaknuo je Marović.
Upitan hoće li dati ostavku ako se Crna Gora na predstojećem referendumu izjasni za izlazak iz državne zajednice sa Srbijom, Marović nije želio dati konkretan odgovor.
"Ako većina građana Crne Gore kaže da ne želi zajednicu, to će podrazumijevati moju reakciju koja neće biti pojedinačna nego u interesu građana SCG-a. Došao sam iz Crne Gore i u nju ću se vratiti", rekao je Marović, crnogorski političar koji je na čelu SCG-a posljednje tri godine i kojeg mediji drže sklonim crnogorskoj neovisnosti.
Predsjednik Marović strahuje da bi u slučaju odugovlačanja pregovora o konačnom statusu Kosova velike slike mogle nametnuti jednostrano rješenje koje ne bi bilo pravedno.
"Bojim se da zbog odugovlačenja ne dođe do jednostranog rješenja što bi radikalnim snagama dalo povoda za nastavak simboličkih ratova oko Kosova", rekao je Marović.
Zaključio je da Beograd, Podgorica i Priština moraju znati da Kosovo ne može ostati ovakvo kakvo je sada i da u toj spornoj pokrajini treba uspostaviti način života koji će i albanskoj većini i srpskoj manjini ponuditi šanse za normalan život.