Nakon prošlotjedne uvodne riječi tužitelja Kennetha Scotta i multimedijalne prezentacije optuženog Slobodana Praljka, Tužiteljstvo je kao svog prvog svjedoka izvelo 52-godišnju Bošnjakinju iz Mostara, koja je tijekom rata bila pripadnica Armije BiH na dužnosti u zapovjedništvu 4. korpusa ABiH.
Opisala je srpski napad na Mostar na početku rata 3. travnja 1992., svoje pristupanje jedinici Armije BiH u svojoj četvrti Luka, odnose s HVO-om i zajedničku borbu protiv "četnika" na položajima u Podveležju.
Govorila je o povlačenju HVO iz tih borbi, postupnom rastu napetosti između ABiH i HVO-a, razmiricama oko pošiljki oružja i glasinama o prvom sukobu u Prozoru u listopadu 1992.
"U početku je postojao korektan odnos HVO-a i ABiH. U jedinicama HVO-a bio je i veliki broj Bošnjaka jer je HVO bio bolje naoružan. No, počele su razmirice oko naoružanja", rekla je Drljević.
Ključnim je označila siječanj 1993. kada je HVO izdao zapovjed da se sve jedinice ABiH moraju podčiniti HVO-u, i da je on jedina legitimna vlast na području Mostara.
"Naši zapovjednici se se bunili, izražavajući stav pripadnika jedinica. Iz grada se nije moglo izaći bez propusnice HVO-a".
"Dolazilo je do pljenidbe kamiona i roba. Bila su česta uhićenja vojnika ABiH", kazala je svjedokinja i dodala kako se tada u zapadnom Mostaru pojavio veliki broj vojnika u crnim odorama bez oznaka, sugerirajući da su "po govoru bili iz Dalmacije".
Ispričala je kako je HVO-a napao zgrade kompleksa Vranica 9. svibnja 1993., u kojima se nalazilo zapovjedništvo 4. korpusa ABiH, ali su u njima živjeli i civili.
Nenajavljeni napad, po njezinim je riječima, počeo u 5 sati ujutro kada je granata pogodila stan njezinih prijatelja, gdje je spavala. Zajedno sa stotinjak civila i dvadesetak vojnika ABiH sklonila se u podrum zgrade, gdje su pod granatiranjem ostali do idućeg dana, ne izlazeći sve dok se nisu počeli urušavati zapaljeni katovi zgrade.
Kazala je kako su se vojnici ABiH presvukli u civilnu odjeću i izašli iz zgrade gdje su ih je zarobio HVO-a. Odvedeni su u zgradu MUP-a gdje su žene razdvojene od muškaraca.
Svjedokinja je rekla da je u MUP-u boravila od 10. do 13. svibnja, gdje je 12. svibnja gledala prilog emisije HTV-a "Slikom na sliku", reporterke Dijane Čuljak, sa snimkom zarobljavanja pripadnika ABiH kod zgrade Vranice, od kojih se i danas 13 vodi kao nestalo.
"Vidjela sam kako jedan po jedan izlaze momci koji su bili na osiguranju zgrade Vranice. Na kraju priloga su ljudi s imenom i prezimenom i likom, koji očito znaju gdje se ti momci nalaze. Nadam se da će i moje svjedočenje pridonijeti da barem saznamo gdje su im kosti", kazala je svjedokinja Drljević.
Kazala je da je 13. svibnja u skupini od 20 zarobljenika odvedena u zatvor HVO-a u Ljubuškom, gdje su podvrgnuti ispitivanju, među njima i trojica Hrvata koji su izudarani jer su se izjasnili kao "Bosanci - katolici". Jedan od vojnika koji je nju ispitivao u zatvoru imao je na rukavu oznaku "ATG Kobra Omiš", kazala je.
Sugerirala je da su ona i ostale četiri zarobljenice imale korektan tretman, dok su muškarci "puno lošije izgledali" i bili izvrgnuti teškom radu. Zatvorom u Ljubuškom upravljao je Ante Prlić, a u njegovoj odsutnosti dolazili su ljudi Mladena Naletilića Tute i zlostavljali zatočene, kazala je.
U zatvoru je ostala do 8. lipnja, kada je tamo došao optuženi Berislav Pušić s kojim je razgovarala o zajedničkim poznanicima, nakon čega je odvedena u logor Heliodorm, kazala je.
Svjedokinja Drljević iskaz nastavlja u srijedu, kada će će je protuispitivati branitelji optuženih.
Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Valentin Čorić, Berislav Pušić, Milivoj Petković i Slobodan Praljak optuženi su u 26 točaka za ratne zločin počinjene etničkim čišćenjem Bošnjaka i drugih ne-Hrvata s teritorija Herceg Bosne 1993/94. radi pripajanja Hrvatskoj.
Danas je u Den Haagu svjedočenjem zaštićenog svjedoka na zatvorenoj sjednici nastavljeno i suđenje "vukovarskoj trojci" oficira JNA, umirovljenom generalu Mili Mrkšiću, koji je u jesen 1991. zapovijedao napadom JNA na Vukovar i njemu podređenim oficirima Veselinu Šljivančaninu i Miroslavu Radiću. ICTY ih tereti za zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja zbog odgovornosti za pokolj na Ovčari, najteži ratni zločin počinjen u ratu u Hrvatskoj.