O Šicelovu književnopovijesnom radu i njegovim knjigama govorili su urednica Nives Tomašević, profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Krešimir Nemec, književni povjesničar Joža Skok i autor.
"Šicelove su knjige velika sinteza hrvatske književnosti od sredine 18. stoljeća do Matoša", ocijenio je Nemec dodavši kako je ova sinteza posljedak njegova sustavnoga monografskoga rada o književnim velikanima, onima koji su se oko njih okupljali i književnih programa. "Šicelova je povijest idealan model udžbeničke povijesti književnosti", rekao je.
Skok smatra kako Šicel svoje knjige temelji na najboljim tradicijama hrvatske književne znanosti. "Polazi od spoznaje o specifičnom razvoju književnosti i njezinoj društvenoj, političko i socijalnoj funkciji u društvu", rekao je.
"Važan je vremenski odmak kako bi se potanko moglo ući u raščlambu književnoga djela i razdoblja", napomenuo je Šicel dodavši kako je osim estetskih osobina ispitivao i probleme angažiranosti hrvatske književnosti u rješavanju društvenih problema.
Smatra kako je "književnost odslik duhovnoga identiteta hrvatskog naroda. To sam pokušao predočiti istraživanjima u svom troknjižju", dometnuo je Šicel.
Knjige "Povijest hrvatske književnosti" objavila je zagrebačka naklada Ljevak. U prvoj knjizi "Od Andrije Kačića Miošića (1750-1881)" (324 str.) autor u dva poglavlja obrađuje razdoblje predromantizma i ranog romantizma te romantizam i predrealizam u hrvatskoj književnosti. U knjizi "Realizam" (259 str.) u trinaest poglavlja obrađeni su politički i društveni okvir, časopisi, poezija, proza, dramska književnost, književna kritika te pojedinačno književnici Eugen Kumičić, Ante Kovačić, Josip Kozarac, Ksaver Šandor Đalski, Vjenceslav Novak, Strahimir Silvije Kranjčević i doba realizma.
U trećoj knjizi "Moderna" (348 str.) Šicel je u sedamnaest poglavlja obradio opću sliku razvoja književnosti moderne, društvene i političke prilike, programske i manifestne članke, časopise, te pojedinačno književnike Janka Leskovara, Antuna Gustava Matoša, Vladimira Vidrića, Vladimira Nazora, Dinka Šimunovića, Ivu Vojnovića, liriku, prozu, dramsku književnost i kazališni život, prijelaz u avangardu, književnu kritiku i povijest književnosti te literarno-secesionistička prožimanja.
Na kraju svake od navedenih knjiga objavljena je iscrpna literatura, bibliografija važnijih pisaca i kazalo imena.
Akademik Miroslav Šicel rođen je 1926. u Varaždinu. Bio je šef Katedre za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Objavio je mnogobrojne radove i više knjiga, među kojima i knjigu "Pregled novije hrvatske književnosti".