Riječ je o Vuletićevim romanima "Gorko sunce", "Deveto čudo na istoku", "Sarajevo, a zalazi sunce" i "Dan hapšenja Vile Vukasa" te pjesničkim zbirkama "Tajna večera" i "Križaljka za čitanje sudbine".
Vuletić je jedan od najznačajnih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća, a cijelo njegovo pjesništvo obilježeno je posebnim načinom pučkog kazivanja specifičnog za njegovu rodnu istočnu Hercegovinu, rekao je predstavljajući knjige Stijepo Mijović Kočan.
Njegovo poetsko kazivanje, kako i kod Kafke, puno je paradoksa, ocijenio je Mijović Kočan, dodajući kako se u njegovim romanima, kao i u svim dobrim romanima, osjeća poezija.
Osvrćući se na roman "Gorko sunce", pisac predgovora Miroslav S. Mađer rekao je kako se osjeća da ga je napisalo pjesničko pero, a sama simbolika naslova u kojoj je sažet Vuletićev suzdržljivi nadrealizam, izvire iz hercegovačkog kamena.
Sveučilišni profesor Cvjetko Milanja smatra kako se Vuletić ne može podvesti pod krugovaški kišobran. Njegova poetika ulazi u široku lepezu egzistencijalističke tematike. On sažima folklorni nadrealizam, magični realizam te egzistencijalistički personalizam, rekao je.
Predstavljači književno-poetskog opusa Anđelka Vuletića složili su se kako njegovo stvaralaštvo nije u hrvatskoj književnosti vrednovano onako kako to zaslužuje.
Anđelko Vuletić (1933.) objavio je sedam romana, sedamnaest knjiga pjesama i dvije drame.