Njezini vojnici umjesto strojnica imaju helebarde, a njihove renesansne uniforme s crvenim, žutim i plavim prugama tako su uočljive da je bilo kakva ideja o mogućnosti kamuflaže apsurdna i komična. Međutim, to ne zabrinjava njihovog zapovjednika, jer ovi vojnici nisu vidjeli neprijatelja već stoljećima.
Tu najživopisniju plaćeničku vojsku na svijetu, koja štiti Papu i državu Vatikan, utemeljio je papa Julije II. 1506. godine. Papinska švicarska garda nikada nije brojila više od 250 gardista, a danas je čine četvorica časnika, 16 dočasnika i 90 kopljanika.
Prvi papinski vojnici, koje je radi osobne zaštite unajmio papa Julije II., ušli su u Rim 22. siječnja 1506. nakon što su prešli put dug više od 700 kilometara preko Alpa do Apeninskog poluotoka. Spomen marš od Bellinzone do Rima, u znak sjećanja na put koji su prošli gardisti prije 500 godina, započet će 7. travnja ove godine i trajat će do 4. svibnja.
Prvi i posljednji pravi sukob Švicarske garde bio je 6. svibnja 1527. kada je poginulo 147 gardista braneći papu Klementa VII. od vojske njemačkoga cara Karla V. Tog je dana svoj život položio i zapovjednik garde, pukovnik Gaspar Rouat, a kada je njegova supruga vidjela kako muž hrabro umire, uzela je njegovo oružje i na ulazu u baziliku branila pristup sve dok i sama nije pala. Preživjela su samo 42 gardista, a na spomen toga krvavog događaja, i danas na dan 6. svibnja svake godine novaci polažu prisegu. Ovogodišnja prisega bit će vrhunac proslave 500. obljetnice i prvi put u povijesti održat će se na Trgu svetog Petra.
Najcrnji dan u povijesti Švicarske garde dogodio se 1998. godine kada je gardist Cedric Tornay na misteriozan način ubio zapovjednika Aloisa Estermanna i njegovu ženu, a potom i sebe. Vatikan je tada objavio da je Tornay potpuno izgubio razum jer ga Estermann nije promaknuo, no njegova obitelj sumnja u službenu verziju crkvenog vrha.
Nakon tog događaja počeo je slabiti interes među potencijalnim kandidatima za pripadnike Švicarske garde.
Na osnovi pravilnika Švicarske garde, novak mora biti muškarac, švicarske nacionalnosti, stariji od 19 te mlađa od 30 godina. Mora biti rimokatoličke vjeroispovijedi te mora završiti vojnu obvezu u Švicarskoj. Izgled je također važan. Vojnik mora biti visok 175 centimetara i ne smije imati više od 75 kilograma. Novi gardisti se primaju tri puta godišnje: svakog prvog veljače, lipnja i studenoga.
Švicarska garda u svojim redovima ne želi žene koje bi mogle narušiti strogu vojničku disciplinu.
Brojni turisti smatraju da su oni neka vrsta crkvene vojske ili pak vojske države Vatikana, no Švicarska je garda u službi Svetog Oca i jedini je njezin zadatak njegova zaštita. Gardisti prate Papu i tijekom njegovih putovanja ili pak za vrijeme odmora. Uvijek su uz njega, a tijekom ljeta određen broj gardista nalazi u papinskom ljetnikovcu.
Posebnu pažnju posjetitelja Vatikana privlače živopisne uniforme švicarskih gardista, koje mnogi pogrešno pripisuju Michelangelu ili čak i Raffaelu. Današnji izgled uniforme potječe iz nama puno bližih dana, ali originalna odjeća i oprema doista nosi značajke 16. stoljeća, kada je papa Julije II. godine 1506. postavljao temeljni kamen za novu baziliku svetog Petra.
Povodom 500 godina postojanja Švicarske garde bit će izdan poseban niz poštanskih maraka, a u ožujku će biti otvorena izložba pod nazivom "Papinska švicarska garda, 500 godina - povijest - umjetnost - život".