U predavanju naslovljenu "Off the record, behemot (ili: hrvatski jezik danas)" Nives Opačić, koja je dugo godina bila viša lektorica na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, navela je više primjera koji upozoravaju da bi se hrvatski jezik mogao početi gubiti i ondje gdje se to nikako ne bi trebalo i smjelo dogoditi, poglavito u medijima.
Spomenula je i govor hrvatskih političara, rekavši da "kad god političari izmisle neki 'biser', novinari to i prenesu od straha da ne naprave sadržajnu pogrešku a, pri tomu, i ponešto dodaju". Kao primjer tako prenesene govorne prakse hrvatskih političara spomenula je pojmove - avis, screenning, Joint Task Force, rekavši kako je, primjerice, "screeninng" već "obuhvaćen siblilarizacijom" pa se tako u medijima sada nalaze i "screenninzi".
Isto tako, istaknula je, postavlja se pitanje zašto je "avis" zamijenio hrvatsku riječ mišljenje, a k tomu, dobio još i pridjev "pozitivan" iako u izvornom engleskom tekstu piše samo "Opinion" (hrvatski=mišljenje).
Dodala je kako nije bolje prošla ni dobro nam poznata latinska uzrečica "Viribus Unitis" ili u prijevodu "zajedničkim snagama" koja je pokleknula pred "Joint Task Force".
To su samo neki među brojnim primjerima zbog kojih je Opačić ustvrdila kako se Hrvati zapravo boje svoga jezika. Taj, kako je rekla, "strah od materinskoga standardnog jezika ne poznaje ni jedan drugi narod osim hrvatskoga".
Upozorila je i na politiziranje jezika rekavši da su samo u "predizborno vrijeme svima puna usta hrvatskoga jezika".
Ipak, Nives Opačić smatra da gubimo hrvatski jezik zato što ga sami istiskujemo zbog nemara i neznanja. Opačić se pak boji da će elementarna nepismenost u materinskom jeziku biti još veća, a razlog za taj pesimizam pronalazi i u činjenici da je učenicima osnovnih škola smanjen broj sati hrvatskoga jezika.
Taj je pesimizam izrazilo i više slušatelja koji su nakon predavanja postavili mr. Opačić brojna pitanja, od kojih se jedno odnosilo i na prijepor treba li pisati "ne ću" ili "neću". Opačić je kratko odgovorila da je u svim pravopisima do 2000. stajalo da se može pisati i na jedan i na drugi način.