Po riječima suca Perice Rosandića, Mađer je prvo spalio leš, a kad mu to do kraja nije uspjelo onda ga je osakatio i zakopao u vinogradu. Naknadno ga je otkopao i bacio u bunar ali se predomislio pa ga je izvadio iz bunara i zakopao na drugom mjestu.
"Okrivljeni je tijelo žrtve palio, sakatio, pokapao u vrećama, stavljao u kišnicu i zakapao, a sve u svrhu prikrivanja svog nedjela, čime je iskazao dodatnu bešćutnost", ustvrdio je sudac, obrazlažući 28-godišnju zatvorsku kaznu.
Mađer je, kaže se u optužnici, ubio Martinca u večernjim satima 3. svibnja 2004. u vozilu "fiat uno" kod mjesta Križ, nakon što se s njim posvađao zbog 14.000 eura, koliko mu je dugovao. Ubio ga je ustrijelivši ga u leđa iz prerađenog raketno-signalnog pištolja.
Slučaj je obilježilo nepostojanje fizičkih dokaza koji bi teretili Mađera za ubojstvo pa je osuđen tek na temelju priznanja koje je dao u policiji u prisutnosti branitelja.
Na lešu žrtve nikad nisu pronađeni tragovi koji bi ukazivali na Mađera kao ubojicu, u vozilu nije bilo tragova koji bi potvrdili da se Martinac tu nalazio, a nije se moglo ni potvrditi da je iz okrivljenikova pištolja pucano u žrtvu.
No, sud je odlučio vjerovati priznanju danom u policiji kada je okrivljenik bio u psihički stabilnom stanju.
Dokazi su pokazali da je Mađer zaista dugovao novac Martincu, što je potvrdila i priznanica na ime ubojičine supruge. I sam okrivljenik priznao je da je trebao vratiti dug do travnja 2004.
Budući da Mađer nije bio financijski sposoban vratiti dug, ubio je Martinca kako mu ne bi predao kuću, smatra sud.