Svjedok Džakula, koji je 90-ih kao predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) u zapadnoj Slavoniji zagovarao političko rješenje sukoba zbog čega je bio izložen progonu vrha SDS-u Kninu, danas je svjedočio o napadima JNA, Martićeve milicije i TO na hrvatska sela na okupiranim područjima 1991/92.
Kazao je kako je za zločine počinjene u tim napadima doznao iz razgovora s ljudima i iz medija te je u sudnici prepričao svoja saznanja o ratnim zločinima u Hrvatskoj Kostajnici, Škabrnji i drugim selima u zaleđu Šibenika i Zadra, ističući kako počinitelji tih zločina nisu nikada procesuirani.
O mnogobrojnim civilnim žrtvama u hrvatskim selima sjeverne Dalmacije 1991/92. svjedok je razgovarao s tadašnjim predsjednikom vlade tzv. SAO Krajine Vladom Zečevićem, koji mu je rekao da su na tom području vođene borbe i da je u njima stradalo puno vojnika i civila.
Na pitanje tužitelja Alexa Whitinga je li optuženi Martić mogao znati za te zločine, svjedok je odgovorio potvrdno.
''Mogao je znati preko milicije i preko medija, a na teritoriju sjeverne Dalmacije bio je stalno prisutan'', rekao je.
Džakula koji je u drugoj polovici 1992. bio potpredsjednik tzv. vlade pobunjenih Srba, potvrdio je da je Martić u toj vladi i kod premijera Zečevića ''uživao ogroman autoritet'' te da je bio neprikosnoven u donošenju odluka za svoja ministarstva policije i obrane.
Potvrdio je i Martićevo sudjelovanje u ratu u BiH, te opisao kako je optuženi u ljeto 1992. sa svojom jedinicom sudjelovao u proboju na Posavskom koridoru, nakon kojeg je unaprijeđen u ''generala''.
Džakula je svjedočio o zločinima nad hrvatskim civilima u zapadnoj Slavoniji u rujnu i listopadu 1991., navodeći kao primjere pokolj u Četekovcima, te zločine na području Pakraca. Prema njegovim riječima, po ubojstvima je bio poznat neki Sokolović, koji je bombom ubio cijelu hrvatsku obitelj i neki Kovačević-Sikirica koji je ''sjekirom ubijao hrvatske civile, a kada je njih ponestalo onda je ubijao i Srbe''.
''Sokolović je kasnije prešao na hrvatsku stranu, a nakon Bljeska je odgovornost prebacio na drugog čovjeka, koji sada za to djelo sjedi u Lepoglavi 20 godina'', kazao je Džakula.
Svjedok je o Martićevoj pobjedi na izborima za predsjednika tzv. RSK 1994., kada je obećavao ''ubrzano ujedinjenje sa svim srpskim zemljama i predaju palice svesrpskom vođi Miloševiću''.
U sudnici je emitirana snimka njegova govora iz kampanje u kojem s ponosom priznaje da je ''Miloševićev čovjek'' i da taj ''najveći srpski političar nikada ne bi prodao krajinu''.
Na kraju glavnog ispitivanja svjedočio je o planu ''Z 4'', koji potkraj su siječnja 1995. srpske vlasti u Kninu odbile, iako je po riječima Džakule ''Srbima nudio državu u državi'' sa visokim stupnjem autonomije za tzv. SAO Krajinu - s vlastitom valutom, zastavom i himnom, te brzu integraciju zapadne i postupnu integraciju istočne Slavoniju u pravni poredak Hrvatske.
U nastavku sjednice Džakulu je ispitao Martićev branitelj Predrag Milovančević.
Martić (60) je optužen u 19 točaka za zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja, zbog progona, istrebljenja, ubojstva, zatvaranja, mučenja i deportacija hrvatskih civila na okupiranim područjima RH 1991-95, za zločine protiv nesrba u BiH 1994. i za raketiranje Zagreba u svibnju 1995. Bio je osnivač i zapovjednik srpske policije u tzv. SAO Krajini, ministar unutarnjih poslova i obrane, te 1994./95. i predsjednik tzv. RSK te jedan od ključnih sudionika ''udruženog zločinačkog pothvata'' etničkog čišćenja okupiranih područja Hrvatske radi pripajanja Velikoj Srbiji.