"O diplomatskom sporu zbog izjava talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana i oštrog odgovora hrvatskog predsjednika Stipe Mesića ovih su dana talijanski mediji opširno izvještavali. To je poznato neriješeno pitanje jer Italija inzistira da su fojbe samostalan povijesni događaj. Ne uključuje ga u kontekst događaja prije rata i za vrijeme rata, a ujedno i inzistira na stajalištu da se radilo o etničkom čišćenju. Naravno da ni jedno ni drugo nije točno", navodi u komentaru Brezigar, ali primjećuje da je takvo stajalište u Italiji postalo sveopće kod svih stranaka osim kod onih koje se još pozivaju na komunističku tradiciju.
Fojbe su bile samo zadnji čin zločina na tom području, a ne može se govoriti niti o etničkom čišćenjuju nego o teroru jugoslavenskih komunističkih vlasti, odnosno ideološko motiviranim čistkama, tvrdi Brezigar.
"Fašizam je 20 godina ugnjetavao Slovence i Hrvate u (Kraljevini) Italiji, izvodio ih pred sudove, zabranjivao njihov tisak, , palio društva i zatvarao škole, iseljavao (Hrvate i Slovence), a useljavao Talijane. Nakon toga Italija je napala Jugoslaviju, zaposjela velik dio slovenskog teritorija... Žrtava i deportiranih bilo je na tisuće, mnogo je kuća bilo spaljeno, strijeljalo se je taoce. Bilo bi pošteno te činjenice staviti u povijesni okvir, a ne jednostrano gledati na fojbe kao na izoliran zločin. Mesićeva tvrdnja da se radilo o osveti neprimjerena je i diplomatski netaktična, ali sigurno nije bez osnove, uzimajući u obzir vrijeme kad su se fojbe događale", navodi Bojan Brezigar.
On tvrdi da se fojbe ne mogu interpretirati kao dokaz za navodno etničko čišćenje jer se radilo o nasilju komunističkih vlasti koje se odvijalo i u drugim krajevima Jugoslavije nakon drugog svjetskog rata, a ne samo na području, gdje su živjeli i Talijani.
"Poznato je da je komunistička vlast prvih tjedana nakon rata izvodila masovne egzekucije. Toga je bilo na području cijele Jugoslavije, a žrtve su bili ljudi koje je tadašnja vlast smatrala klasnim neprijateljima. A kategoriju klasnih neprijatelja ne treba jednačiti s njihovom nacionalnošću. Fojbe su dakle bile sastavni dio političkih čistki. To je bio zločin, ali bez etničke pozadine", navodi Brezigar.
U komentaru se upozorava i na Napolitanove izjave koje se tiču granice koja je nastala ugovorima nakon drugog svjetskog rata.
"Talijanski predsjednik posredno se dotaknuo Pariškog mirovnog ugovora iz 1947. Spomenuo je popuštanje zapadnih sila Titovom ekspanzionizmu, i to u dijelu govora u kojem se osvrće na iseljavanje Talijana iz Istre koja je pripala Jugoslaviji", piše "Večerov" komentator koji smatra da je Napolitano trebao biti oprezniji.
"Italija je Pariškom mirovnom ugovoru pristupila kao poražena strana. Tadašnji predsjednik talijanske vlade Alcide De Gasperi svoj je govor (uz potpisivanje ugovora) započeo riječima: Gospodo, svjestan sam da je protiv mene sve osim vaše uljudnosti. A Titova Jugoslavija ugovoru je pristupila kao sastavni dio pobjedničkih savezničkih sila. I bez obzira na tu činjenicu potrebno je upozoriti na nedodirljivost nekih temelja suvremene Europe. Među takve (temelje) spada i Parički mirovni ugovor koji je jedan od temelja suvremenog europskog poretka. S tim poretkom mogu se ne slagati pojedini političari, ali bi od predsjednika države očekivali veći oprez", zaključuje Brezigar svoj komentar.