O knjizi su govorili urednik Antun Abramović, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Družbe Isusove Nikola Stanković, umirovljeni admiral Davor Domazet-Lošo i profesor Zdravko Tomac.
Abramović je podsjetio kako je Solovjev radio na zbližavanju katoličkoga i pravoslavnog kršćanstva. "Upoznao je djelo Jurja Križanića," podsjetio je dodavši kako je nakon tog došao u Zagreb kod Strossmayera gdje je upoznao i Franju Račkoga.
Ustvrdio je kako se Solovjev divio pobožnosti hrvatskoga puka.
Po Stankovićevim riječima Solovjev je bio religiozni Tolstojev kritičar. "U svojoj filozofiji razotkriva zablude čovjekove sebične religije o sebi", rekao je dodavši kako poziva na otvaranje očiju da se uzmognu upoznati forme koje se prikazuju kao dobro.
Danas živimo o vremenu o kojem je pisao Solovjev, ustvrdio je Domazet dodavši kako je on vidio Europu kao savez suverenih država, a ne kao naddržavnu tvorevinu.
"Oslikao je Antikrista koji svoju moć crpi iz financija i zemlje", rekao je dodavši kako je predvidio da će se taj lik pojaviti u osobi američkoga predsjednika.
Tomac smatra kako je Solovjev bio jako povezan s našom zbiljom. Predvidio je prevlast ateističkoga liberalizma, rekao je dodavši kako je u ovom djelu pokazao da postoji zlo kao samostalna sila.
Knjiga "Tri razgovora ili Priča o Antikristu" objavljena je 1990. Na hrvatski jezik preveo ju je Vladimir Horga, a objavio je zagrebački nakladnik Detecta.
Ruski filozof Vladimir Solovjev (1853.-1990.) zalagao se za približavanje katoličke i pravoslavne Crkve. To je pokušao i praktično realizirati na približavanju između katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba. Objavio je više knjiga, a na hrvatski jezik mu je prevedena knjiga Povijest i budućnost teokracije.