Rođen je u Starom Gradu na Hvaru 1. listopada 1937. Na Filozofskome fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta diplomirao je 1960. i doktorirao 1971. a od 1983. na tom je fakultetu profesor muzeologije i zaštite spomenika kulture.
Maroević je radio u Restauratorskom zavodu Hrvatske (1969.-1983.), a njegov rad bio je usredotočen na istraživanje povijesnoga i suvremenoga urbanizma i arhitekture. Jedan je od utemeljitelja Katedre za muzeologiju na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, osnovane 1986.
Objavio je 12 vrijednih knjiga o zaštiti spomenika kulture, arhitekture, i urbanizma te 400 znanstvenih i stručnih radova u razdoblju od 1969. do 2005.
Najpoznatija su mu djela "Sadašnjost baštine" (1986.), "Uvod u muzeologiju" (1993.), "Rat i baština na prostoru Hrvatske" (1995.) te knjige "Antologija zagrebačke arhitekture" (2003.) i "Konzervatorsko novo iverje" , objavljena 2000.
Ivo Maroević dao je veliki doprinos zaštiti spomenika kulture u Hrvatskoj. Bio je član stručne savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika nakon potresa 1982. do 1989., te član Odbora za obnovu Dubrovnika nakon Domovinskoga rata. Bio je član vladinog Savjeta prostornoga uređenja države od 2004. i Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO od 2005. te Savjeta za zaštitu spomenika kulture i Muzejskoga vijeća Hrvatske, odnosno Hrvatskoga muzejskog vijeća.
Za svoj rad Maroević je dobio brojne nagrade i priznanja, među kojima Nagradu grada Zagreba za knjigu "Uvod u muzeologiju", a 2002. dobio je nagradu za životno djelo Hrvatskoga muzejskog društva "Pavao Ritter Vitezović". Nagrađen je i Plaketom Josip Juraj Strossmayer za najbolji izdavački pothvat na području zaštite spomenika kulture i urbanizma 2003. , za djelo "Antologija zagrebačke arhitekture".
Pokop Ive Maroevića bit će u srijedu, 24. siječnja 2007. u 14,10 sati na zagrebačkome Krematoriju.