RUSIJA-SEGODNJA-27.12.00.RAZGOVOR S CIPKOM

RUSIJA SEGODNJA 27. XII. 2000. Jeljcin je bio tvorac Putinova imidža Avtandil Culadze razgovarao je s poznatim politologom Aleksandrom Cipkom o mogućim potezima predsjednika Putina u sljedećoj godini: " - Do kakvih će promjena doći u Putinovoj politici sljedeće godine? = Sljedeća će godina biti godina prijelaza s najviše razine u politici na najvišu razinu u gospodarstvu. Gotovo nas neizbježno čeka nacionalizacija prirodnih bogatstava. Ona se već događa pred našim očima. Putin jednostavno nema drugog izlaza. To više što je to ideološki vrlo lako opravdati. Možda će radi poštivanja ravnoteže predsjednik dati potporu zakonu o zemlji. No očito je da će to biti politika izravnog nadzora nad najvišom razinom u gospodarstvu i nadzora nad glavnim gospodarskim resursima. - Ipak će biti revizije privatizacije? = Ideološko opravdanje nacionalizacije resursa zahtijeva moralnu osudu privatizacije. Započet će obračun s prošlošću. Gospodarskih uspjeha nema i trebat će sačuvati napete prilike. Utjecat će i činjenica da se događa smjena elite. Okosnica novog birokratskog sustava bit će ljudi koji su došli iz oružanih snaga. A to su ljudi koji ne prihvaćaju privatizaciju i koji su bili njezini najveći protivnici. Tu imamo društvenu skupinu koja uglavnom nije ništa dobila privatizacijom. - No takav korak znači potpuni raskid s momčadi koju je ostavio Jeljcin? = U uvjetima konsolidacije oko zamisli o obnovi države i jačanju njezine uloge u gospodarstvu i u novoj nacionalizaciji, Putin će vjerojatno ići na vlastitu 'poruku' narodu. Do sada je između Putina i naroda bila skupina stručnjaka za odnose s javnošću. Do sada je postojao 'projekt Putin'. Stalni razgovori o 'projektu Putin' potaknut će predsjednika da pobije tu postavku, i on će htjeti biti neovisan. Gleb Pavlovski je osuđen na propast. I ne samo Pavlovski. Kada kažu da je odlazak iz Jeljcinova doba rastanak s Obitelji, onda je to, po mom mišljenju, jako površno gledanje. Putin ima ozbiljnijih problema. Da bi bio samostalan vođa koji polaže isključivo pravo na ulogu spasitelja Rusije, Putinu ne trebaju posrednici. (...) - Danas se puno govori o sličnosti Putina i mladog Gorbačova... = Sudbine ovih dvaju političara mogu biti slične. I to me plaši. Kao član Gorbačovljeve momčadi, mogu reći da sadašnje stanje jako podsjeća na razdoblje od sredine 1986. do početka 1987. Tada je Gorbačov ispunio očekivanja onih koji su tražili mladost, odvažnost, promjene i odlazak nemoćnih staraca. Sada su okolnosti slične: blijedi Jeljcin, država koja se raspada, želja za nekakvim dojmljivim postupcima koji potvrđuju da država postoji. Odatle i drugi čečenski rat, odatle i prekomjerna popularnost. Prekomjerna je popularnost vrlo pogibeljna za političara. Postoji golem nesklad između očekivanja, vjere i mogućnosti vođe da nešto promijeni. Istina, Putin ima prednosti koje Gorbačov nije iskoristio. Gorbačov je sa svojih ideologema mogao prijeći na državotvornu zamisao. No nije htio, htio je provesti socijaldemokratizaciju zemlje. A Putin ima monopol na domoljublje. - Putinov dolazak često uspoređuju s termidorom. Slažete li se s tim? = Ova faza u razvoju nije termidor, već nova faza revolucije s novom ideologijom. U toj će fazi biti 'bijesnih', zavidnih, koji će govoriti da Putin nije dosljedan, da se polako rastaje od Jeljcinova nasljeđa, da ne provodi oštru protuzapadnjačku politiku, da liberalima ne posvećuje previše pažnje, itd. Oporba će se roditi među 'žestokim' domoljubima. Ta će oporba biti i u njegovoj momčadi. Zato će Putin uklanjati ne samo liberale, već će čistiki biti i u oružanim snagama. - Ima li Putin dovoljno mogućnosti da sve to napravi? = Putin je došao na vlast zahvaljujući posljednjem državnom resursu - domoljublju. Staljin ga je iskoristio samo 1941., kada više nije bilo drugog izlaza. Jeljcin je taj resurs držao u pričuvi, ali ga je dao drugome. Zato glavni Putinovi stručnjaci za odnose s javnošću nisu bili Pavlovski, Jumašev i drugi, već Jeljcin. I ako se ovaj put zaista ništa ne dogodi, onda je kraj - Rusija će stvarno propasti."