US-KRIZA- PB, PL, PP, PR, PG, TO, TR-Obrana-Vlada-Oružani sukobi-Ratovi NEW YORK TIMES 21. XI. EUROPA POČINJE IZGRAĐIVATI VLASTITU VOJNU SILU SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES21. XI. 2000.Europa počinje izgrađivati vlastitu vojnu
silu"Europska unija danas je poduzela svoj prvi veliki korak prema pretvorbi u vojnu silu, dok su njezini ministri obrane obećavali kako će vojnicima i opremom stvoriti silu koja će brojati 60.000 ljudi, do 2003. godine. Ovaj korak, na koji se pozivalo još prije godinu dana, najvažnija je europska vojna inicijativa još od kraja Hladnog rata. Njom se nastoji europske zemlje osposobiti da same rješavaju različite vrste kriza bez pomoći SAD-a. Pristaše tvrde kako će ova inicijativa potaknuti Europljane da snose veći teret vojnih pothvata na europskom kontinentu, pa čak i izvan njega, što je upravo ono što američki političari zahtijevaju već dugo vremena. 'EU je odlučna odigrati punu ulogu u rješavanju kriza', kazao je Javier Solana, viši dužnosnik EU-a za sigurnosnu politiku. Ipak, plan postavlja i neka ozbiljna pitanja. Jesu li europske zemlje zaista pripravne potrošiti milijarde dolara koji su potrebni da se njihov plan pretvori u stvarnost?
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
21. XI. 2000.
Europa počinje izgrađivati vlastitu vojnu silu
"Europska unija danas je poduzela svoj prvi veliki korak prema
pretvorbi u vojnu silu, dok su njezini ministri obrane obećavali
kako će vojnicima i opremom stvoriti silu koja će brojati 60.000
ljudi, do 2003. godine.
Ovaj korak, na koji se pozivalo još prije godinu dana, najvažnija je
europska vojna inicijativa još od kraja Hladnog rata. Njom se
nastoji europske zemlje osposobiti da same rješavaju različite
vrste kriza bez pomoći SAD-a.
Pristaše tvrde kako će ova inicijativa potaknuti Europljane da
snose veći teret vojnih pothvata na europskom kontinentu, pa čak i
izvan njega, što je upravo ono što američki političari zahtijevaju
već dugo vremena.
'EU je odlučna odigrati punu ulogu u rješavanju kriza', kazao je
Javier Solana, viši dužnosnik EU-a za sigurnosnu politiku.
Ipak, plan postavlja i neka ozbiljna pitanja.
Jesu li europske zemlje zaista pripravne potrošiti milijarde
dolara koji su potrebni da se njihov plan pretvori u stvarnost?
I hoće li stvoriti vojnu silu koja će nadopunjavati i neće
potkopavati NATO, savez koji predvodi SAD, za koji Washington
ustraje da i dalje ima primarnu ulogu u europskoj sigurnosti?
Sve ovo ostvarivanje europske inicijative čini važnim ispitom za
sljedeću upravu u Washingtonu kao i za čelništvo NATO-a.
'Europljanima želim dati potporu da ponesu veći udio u sigurnosnim
pothvatima na vlastitom kontinentu', kazao je general Joseph
Ralston, dužnosnik zračnih snaga SAD-a, ujedno i vrhovni
zapovjednik NATO-a. (...)
Cilj europske inicijative jest ustrojiti zbor s oko 60.000 vojnika
koji bi mogao biti korišten za razdvajanje zaraćenih strana, za
benignije mirotvorne pothvate i za (...) druge krize. Prema
planovima EU-a, ova bi sila mogla biti poslana na teren za 60 dana od
početka krize a na terenu bi mogla ostati i do godinu dana.
Europski dužnosnici tvrde kako je stvaranje europske sile mudro jer
se na taj način europske vlade mogu suočiti s krizama na Balkanu i
drugim prijepornim područjima u koja se SAD nerado uključuje.
Europska politika također je važan čimbenik. Britanski premijer
Tony Blair podupro je ova nastojanja kako bi demonstrirao vlastitu
potporu europskih integracija. Francuzi, pak, nastoje ograničiti
američki utjecaj u Europi.
Najneposrednije pitanje za europsku obranu i ministre vanjskih
poslova koji su se danas okupili u Bruxsellesu jest pokrenuti
inicijativu i početi s njenim ostvarivanjem.
Uz dva milijuna vojnika u europskim zemljama, ljudstvo nije
problem. (...) Njemačka, Britanija i Francuska obećale su
pridonijeti s najviše vojnika - 12.000 do 13.500 svaka - kako bi
bila stvorena jedinstvena europska sila od 60.000 vojnika.
Europske su nacije ponudile i 400 zrakoplova i 100 brodova.
Ipak, slanje vojnika u krizna područja druga je stvar. Za vrijeme
Hladnog rata, cilj Europljana bio je obraniti svoj teritorij od
napada Varšavskog pakta. Za razliku od SAD-a, većina europskih
nacija nikada nije strukturirala svoje oružane snage tako da budu
sposobne za odlazak u udaljena zaraćena područja.
Kako bi svoj novi plan provele u djelo, europske nacije moraju
kupiti transportne zrakoplove i teretne brodove kao i
sofisticirane komunikacijske sisteme.(...)", piše Michael R.
Gordon.