NYT 28. XI. TELEDIKTATURA, TELEREVOLUCIJA, TELEDEMOKRACIJA...

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 28. XI. 2000. Sapunica realnosti koja zabavlja svijet "Uđite u prosječni dom bilo gdje u Europi i vjerojatno ćete vidjeti kako se na televiziji prikazuje američka sapunica. Sada, u dnevnim sobama od Caithness-a do Kosova, Europljani gledaju novu američku sapunicu. Nakon 'Dallasa' i 'Dinastije' sada imamo... 'Demokraciju'. Glumci su poznati. Opet imamo moćne žene, jakih i pristranih srca, koje nose jastučiće na ramenima(...)- državna tajnica Floride, Katherine Harris je dostojna nasljednica Krystle Carrington. Tu su i sjedokosi čelnici dinastija, koji promiču interese svojih kuća uz senatorsko umijeće, kao da ni manje ni više nego provode u djelo želju koje su im George Washington i ostali osnivači države osobno prišapnuli u uho: James Baker. Warren Christopher. Kako bi se s nekim mogli poistovjetiti i obični gledatelji, tu je i sasvim obična osoba, koju ovdje igra Theresa LePore, izumiteljica posebnih glasačkih listića koji se koriste u West Palm Beachu (koji je i sam očita lokacija za tipičnu sapunicu). A sapunica nije sapunica bez odvjetnika - koji su uvijek bili među najbolje plaćenim glumcima u Americi. Znači li ovo da SAD od sebe pravi predmet ismijavanja? Apsolutno ne. Istina, moj prijatelj iz Farncuske poslao mi je e-mail u kojem me pita treba li Europa poslati promatrače da nadgledaju izborni proces, kao što su to Amerikanci činili od Kosova do Kazahstana. Istina, mi Europljani ne možemo se načuditi pravu pojedinačnih okruga da sami odluče o vlastitim izbornim procedurama. No osnovna poruka je pozitivna: svaki je glas zaista važan. I, svidjelo se to vama ili ne, sapunica je vjerojatno najbolji način da se ova poruka prenese najvećem mogućem broju gledatelja. Npr., veoma ozbiljan primjer: 1970-tih godina američka mini-serija 'Holokaust' otvorila je oči novoga naraštaja i šire publike u Zapadnoj Njemačkoj glede užasa holokausta. Unatoč brižnom i idealističnom radu njemačkih povjesničara i pedagoga, američka sapunica je bila ta koja je uspjela napraviti pravu stvar. Ako budemo imali sreće, 'Demokracija' će također imati pozitivnog učinka. Ipak, jedan aspekt ove sapunice pomalo brine. To je uloga televizije same u drami koju televizija prenosi svijetu. Nevjerojatno je da je Al Gore u početku priznao svoj poraz i pobjedu Georgea W. Busha u rano jutro 8. studenog nakon što je Fox TV, nakon koje su isto učinile i druge televizijske postaje, objavila da je Bush, kao rezultat glasovanja na Floridi, slijedeći predsjednik SAD-a. Tako se tvrdi na televiziji, to je onda zasigurno istina. Tko je Gore, tek dopredsjednik SAD-a, da protuslovi televiziji? I to unatoč činjenici da je par sati ranije ista TV postaja njega proglasila pobjednikom na Floridi. Izvanredna moć televizije nije osobitost tek Amerike. To je tek jedan dobar primjer univerzalne istine o modernoj politici koja je neprestano ponavljala nacionalističke laži i režimsku propagandu. (...) Zatim, ključni trenutci srbijanske revolucije s ciljem zbacivanja Miloševića također su se događali na televiziji. Prvo je ulazak u beogradski parlament prikazan preko satelita na CNN-u, BBC-u Sky-u, a zatim na trošnim polu-neovisnim provincijskim postajama u samoj Srbiji. Nakon toga se odvijalo provaljivanje u stožer državne televizije, koja je znakovito nazvana TV Bastille, a zatim se na toj istoj TV postaji pojavio i novi predsjednik, Vojislav Koštunica. To su bili trenutci koji su svima pokazali kako je gotovo, iako su tradicionalna tijela vlasti još uvijek formalno ( a i praktično) bila u rukama Miloševića. (...) Tako u naše vrijeme imamo telediktaturu, telerevoluciju i teledemokraciju. U savkom slučaju, televizija se nalazi blizu srca moći. U svim naprednim industrijskim demokracijama, najvažniji elementi u izbornoj kampanji su televizijska izvješća i rasprave koje se prenose na televiziji. U školskim udžbenicima djeca bi trebala učiti kako se do tradicionalne tri branše moći- izvršne, zakonodavne i pravne sada nalazi i četvrta: televizija. Pa ipak, postoji granica do koje ljudi uopće mogu naučiti nešto iz udžbenika. Do ljudi najviše dopire ipak televizija. Tako nakon 'Demokracije' trebamo još jednu sapunicu koja će nam pokazati ono što zaista čini televiziju(...). 'Televizija' bi mogla biti najveća i najpoučnija sapunica od svih. No nju nam televizija nikada neće prikazati", piše Timothy Garton Ash.