NJ 5.XII.-FAZ-SAD-NJEMAČKA

NJEMAČKA FEANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 5. XII. 2000. Nesporazum ograničenoga suvereniteta "Američka izvještajna agencija 'Associated Press' (AP) u Berlinu uzdržava dopisnički ured koji američki novinari jednostavno nazivaju 'naci-ured'. To je zbog toga što se mnoga izvješća koja se otamo šalju u Sjedinjene Države, odnose na Treći Reich ili na nedjela njemačkih neonacista. Moglo bi se bilo kojega dana pregledati pet AP-ovih vijesti iz Berlina i sigurno će se negdje pronaći naznake te tematike, kažu američki urednici koji se bave izvješćivanjem o Njemačkoj. Ta se metoda primjenjuje čak i u posve nepolitičkim izvješćima: vijest o tridesetom rođendanu Caludije Schiffer sadržala je kratku pripomenu da Nijemci cijene uspješni fotomodel i stoga što njemačka povijest može predočiti malo junaka. Činjenica da agencija vodi tu strategiju, nije povezana samo s time što se u Njemačkoj stalno događaju napadaji na sinagoge ili strance. Izvješća o nacistima - starim i novim - u Americi očito izazivaju veće zanimanje nego u drugim zemljama, jer je obračun s ubojstvima Židova Trećega Reicha u proteklim desetljećima postalo sastavnim dijelom političkog diskursa u Americi. Taj fenomen kojega je heidelberški povjesničar Detlef Junker nazvao 'amerikanizacijom holokausta', doveo je do toga da se priče o desnom ekstremizmu u Americi uglavnom bolje 'prodaju' nego ostale vijesti iz Njemačke: kad je pao Berlinski zid, gledanost CNN-a tek je neznatno porasla. Sve to očito nije ostalo bez posljedica na sliku Njemačke u Sjedinjenim Državama. Na jednom zasjedanju atlantskoga mosta nedavno održanom u San Franciscu, američki sudionici nisu doduše izrazili glasnu dvojbu u čvrstoću njemačke demokracije. Ipak se čulo da će Amerika uvijek voditi brigu o tomu da Nijemci sa svojom prošlošću i strancima koji danas žive u Njemačkoj 'primjereno' postupaju. 'Njemačka utoliko ima tek ograničenu suverenost', rekao je jedan mladi bankar koji time možda nije izrekao mišljenje američkih stručnjaka za Njemačku, ali to je ipak shvaćanje koje bi kod mnogih Amerikanaca zainteresiranih za međunarodna pitanja moglo naići na odobravanje. Da takva stajališta utječu na dnevnu politiku, iskusila je Savezna vlada nedavno u pregovorima o odšteti za prisilne radnike. U tijeku pregovora s udrugama žrtava rodila se zamisao da se Savezni predsjednik Rau u ime njemačkoga naroda ispriča nekadašnjim prisilnim radnicima i njihovim potomcima za nanijetu nepravdu. Nakon što su se svi sudionici s time složili, u Berlinu su se pojavili američki pregovarači s pripremljenim govorom i predali ga predsjedniku Rau s pripomenom da je to govor isprike kojega bi Savezni predsjednik morao održati. Savezna vlada rukopis ipak nije prihvatila a Rau je kasnije održao svoj vlastiti govor. Povijest ipak potvrđuje da je američka vlada iza kulisa spremna na prilično neprikriven utjecaj kad je po srijedi odnos Nijemaca s njihovom prošlosti. Njemačka politika do sada je uglavnom šutjela na takve događaje. Zbog prošlosti i ponovnih desnoeketremističkih nasilja, činilo se da joj je na tu temu zapovjeđena suzdržanost. Ta je navika ipak dovela do toga da mnogi Amerikanci očito ne prave razliku između Njemačke i njemačkih neonacista. Iako i u Sjedinjenim Državama postoji aktivna desnoekstremistička pozornica, rasizam drže oznakom cjelokupnog njemačkog društva a ne kriminalne manjine. Trajno to neće olakšati politički dijalog između saveznika. Na zasjedanju atlantskoga mosta pokazalo se da mnogi mlađi Nijemci, svjesni osobite povijesne odgovornosti svojega naroda, odbijaju dopustiti da ih se stavlja pod opću sumnju neprijateljstva prema strancima i antisemitizma. Amerikancima u toj raspravi predbaciti njihove vlastite promašaje - ropstvo, tlačenje Indijanaca, smrtnu kaznu, atomsku bombu bačenu na Japan - ne bi puno donijelo. Onim Nijemcima koji vode transatlantski dijalog za preporučiti je da svojim sugovornicima pojasne da je Njemačka pedeset godina poslije svršetka Trećega Reicha čvrsta demokracija, jednako kao i Amerika. I trebalo govoriti i o tomu da mnogi neonacisti iz Sjedinjenih Država svoju promičbu izvoze u Europu - oduvijek, ali sada ponajprije preko interneta. Tu treba djelovati Washington a ne Berlin" - zaključuje Nikolaus Busse.