INT. HER. TRIB. 17. XI. RAZRIJEŠENJE VAŽNIH EUROPSKIH PROBLEMA U NICI?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 17. XI. 2000. Razrješenje važnih europskih pitanja u Nici? "Na svome uobičajenom sastanku na vrhu koji je održan ovoga tjedna, francuski i njemački čelnici najavili su svoju odlučnost da osiguraju uspjeh EU-a u završnom oblikovanju svoga plana za reformu, na sastanku u Nici koji će se održati sljedećega mjeseca. Sastali su se uz mnogo cinizma, i to s dobrim razlogom. Sada je već nekoliko godina očito da je veliki dio ustanova EU-a potrebno žurno ponovno ispitati ako se želi prihvatiti desetak ili više novih zemalja - članica, i to tako da se izbjegne paraliza. (...) 15 zemalja članica obećalo je kako će biti spremne prihvatiti novopridošlice do kraja 2002. godine, a prvih je šest koje već pregovaraju i pripremaju se, nestrpljivo. To su Češka, Poljska, Madžarska, Slovenija, Estonija i Malta. Neće nužno biti primljene sve odjednom, kao skupina, no one predstavljaju početak velike preobrazbe koja će na kraju uključivati 30 ili više zemalja, čitavu Europu(...). Ovo je početak velike, proširene Europe. Očekivanja su se tako produljila, od kolapsa sovjetskog bloka 1990. godine, da se povijesno uzbuđenje istrošilo. Još uvijek ostaje pitanje kako će nova Europa funkcionirati, kakva će biti njezina budućnost, no samo njezino postojanje kao entiteta je neupitno. Ovo se nametnulo zapanjujućom jasnoćom na 24. europskom sastanku Trilateralne komisije koji je održan tijekom prošloga vikenda. Neki od 150 najvećih biznismena, političara, akademika i krojača politike raspravljali su o budućnosti svoga kontinenta kao i odnošajima diljem Mediterana u kontekstu koji podrazumijeva zajedničko poduzetništvo. Dva britanska 'euroskeptika' zvučala su jednostavno arhaično kada su se suprotstavila daljnoj integraciji, iako su izrazili svoju odanost sadašnjem stupnju integracije. Jedan se oštro suprotstavio zamisli da se zajednica uputila prema 'nepoznatom odredištu' i kazao je kako je od ključne važnosti da bude jasno kako nije moguće da ona postane državom. No kontinentalci su izrazili zadovoljstvo planom za nastanak novog međunarodnog stvora(...). Ozračje nije navješćivalo dramatični sukob, nego kretanje u smjeru koji je već određen, iako sam cilj još nije definiran. Izazovi postoje. Redarstvo je moralo izići na milanske ulice kako bi nadziralo dvoje demonstracije protiv Trilateralne komisije, od kojih je jednu organizirala ekstremna desnica koja ističe nacionalizam, dok je jednu organizirala ekstremna ljevica protiv globalnog gospodarstva. Ove su se dvije skupine, koje su zapravo istinski rubne, na kraju sukobile.(...) Diljem svijeta - u Seattleu, Pragu, Davosu, Haagu - bilo je glasnih, uvelike neusklađenih prosvjeda protiv globalizacije, djelovanja Svjetske banke, velikih tvrtki, manje-više svih sila koje zapravo mijenjaju svijet. Sudionicima daju osjećaj sudjelovanja, no ne sprječavaju zaista razvoj sadašnjega stanja jer ne nude nikakve alternative. To je zbog toga što ne vide prihvatljivu alternativu Europi koja se razvija i koja se ujedinjuje na takav način da je međunarodna skupina kao ona Trilateralna u pogledu tih pitanja gotovo jednoglasna. Žele jaku, učinkovitu Europu zbog onoga što ona može značiti za njihove zemlje kao i protutežu supersili SAD-a. Ne namjeravaju biti marginalni. Jako su se dobro zabavljali gledajući spektakl SAD-a dok se muči odlučujući tko će biti njezin budući predsjednik. Ipak, nisu se zavaravali idejom kako neodlučno glasovanje i prepirke koje je ono potaknulo znači da će Amerika sada postati nemoćna. Postoji potreba za SAD-om koji je u potpunosti uključen u svijet uz jasnu ideju na koji način želi upotrijebiti svoju moć, kao i potreba za jačanjem moći Europe koja se može ostvariti samo jačanjem ustanova. Tako bi nakon nekoliko godina izbjegavanja teških pitanja, europski summit u Nici mogao razriješiti blokadu i započeti veliku promjenu. Do tada, svi bi trebali znati ime izabranog američkog predsjednika, a neobično razdoblje napetosti pasti će u zaborav. Umjesto toga, ljudi će pitati što nova Europa znači za SAD", piše Flora Lewis.