RUSIJA-IZVESTIJA OD 21.9.00.RAZGOVOR S BRZEZINSKIM

RUSIJA IZVESTIJA 21. IX. 2000. Zbigniew Brzezinski: mora doći kraj sedamdesetogodišnjoj izolaciji Rusije Sa Zbigniewom Brzezinskim, bivšim savjetnikom američkog predsjednika Jimmy Cartera za nacionalnu sigurnost, danas jednim od najžešćih kritičara ruske politike i savjetnikom u washingtonskom Centru za strateška i međunarodna istraživanja, razgovarao je Jevgenij Baj: " - Gospodine Brzezinski, vi dijelite mišljenje koje postoji u Sjedinjenim Državama, da Putin želi ušutkati neovisna glasila? = Činjenica da su danas ljudi poput Berezovskog i Gusinskog branitelji slobode, ironija je povijesti. Oni su zadnjih dana puno toga priopćili Americi. No bez obzira na njihove izjave, doista sve upućuje da sadašnji ruski vođa želi pojačati pritisak na glasila kako bi zaustavio bujicu kritika na svoj račun. - Mislite li da Putin i njegova momčad osjećaju nostalgiju za sovjetskom prošlosti? = Takvo se raspoloženje jasno nazire, premda je Rusiji od prošlosti ostao samo trošan vojni arsenal. U Rusiji ima golemo mnoštvo socijalnih problema - veliki broj siromašnih, bolesnih koji gladuju i piju zaraženu vodu. Istodobno njihovi vođe maštaju kako će zemlja biti svjetska država, a jako dobro znaju koliko su zanemareni socijalni problemi. Rusija čak nije među deset najrazvijenijih država, njezino je gospodarstvo dvostruko manje od indijskog - o kakvim se ambicijama može govoriti? = Kakav je vaš dojam o prvom američkom nastupu Vladimira Putina u talk-showu Larryja Kinga? = Bila je to neobična igra dama u kojoj dobiva onaj koji gubi pijune, susret pokornosti i dvoličnosti. King je, čini se, drhtao od spoznaje da razgovara s ruskim Predsjednikom, bio je nemoćan pred Putinom i čak nije pokušao biti određen u pitanjima. Putin je pak gomilao neiskrene stereotipe u duhu sovjetske propagande. To se osobito primijetilo kada je govorio o tragediji 'Kurska' i o Čečeniji. No unutar te demagogije Putin se činio vrlo stručnim. Mislim da su Putin i njegova skupina tipičan ostatak sovjetskog doba. Možda su to zadnji ljudi sovjetskog naraštaja koji su došli na vlast. Putin nije kadar izvesti Rusiju na neki novi put. Mi smo se u Americi uvjerili u to na primjeru tragedije u Barentsovu moru. Kada su obični ljudi toliko k srcu uzeli sve što se događalo, kada su nastojali na žurnom spašavanju mornara, kada su predlagali da se obrati za pomoć Zapadu, politička je elita bila zabrinuta samo za dvije stvari - da spasi ugled države i državnu tajnu. - Spomenuli ste alternativne političare u Rusiji. Na koga ste mislili? = Poznajem dosta sjajnih ruskih političara, no s obzirom na moj ugled u Rusiji, bojim se da bi ih moje pohvale mogle skupo stajati... - Gospodine Brzezinski, ovog će se tjedna na Capitol Hillu objaviti izvješće od dvjesto stranica o politici Clintonove uprave prema Rusiji. To izvješće koje je izradila skupina od dvanaest stručnjaka koju je predvodio kongresmen, republikanac Christopher Cox, vjerojatno će biti prvi veći pokušaj da se osmisle bilateralni odnosi u zadnjih osam do devet godina. Autori istraživanja polaze od činjenice da ruski građani nisu nimalo oduševljeni preobrazbom svoje zemlje, a Clintonov pravac nazivaju 'politikom propuštenih mogućnosti'. Slažete li se s takvim mišljenjem? = Mislim da se to razdoblje ne može oslikati samo crnom ili samo bijelom bojom. Amerika je, dakako, načinila nekoliko načelnih pogrješaka u politici prema Rusiji. Mi smo se odveć popustljivo ponašali prvo prema Jeljcinu, a sada prema Putinu. Nismo vodili računa o korupciji koja je poprimila masovne značajke, a umjesto da ruski narod upozorimo na tu opasnost, pričinjali smo se kao da je sve sjajno. Bili smo odveć ravnodušni prema ratu u Čečeniji. Ponajprije prvom, a onda i drugom. Tako smo Rusima podmetali tabletu za umirenje u kojoj je bio otrov. Povrh toga, Amerika je imala odveć površan dojam o Rusiji kao o demokratskoj zemlji. U vašoj zemlji postoji tek ograničen broj nekih sloboda, uključujući stanovitu slobodu nekih odvažnih glasila poput, primjerice, 'Izvestija'. No to ne znači da u Rusiji postoje ustavni temelji za demokraciju. Jednostavno se u staroj glinenoj posudi stvorila pukotina i sloboda je, poput vode, počela istjecati iz njega. Vi ste uživali u tome. Sada vaše vlasti žele začepiti tu pukotinu u posudi. - Ipak se prvi put u Rusiji dogodila mirna demokratska predaje vlasti. = Da, bila je mirna, ali ne i demokratska. Ne znam treba li pojedinosti o tome iznositi čitateljima 'Izvestija'? - Naš list nije prokremaljsko glasilo. = Prvo, bio je promijenjen nadnevak izbora. Kremaljska je klika mislila da se mora što prije riješiti iznemoglog predsjednika i dovesti novog igrača koji bi zastupao interese iste klike. Predizborna je utrka bila skraćena najviše što se moglo. I sve se to događalo uz demagošku propagandu koja je opravdavala rat u Čečeniji. Zato su ozbiljni alternativni kandidati bili udaljeni iz izbornog tijeka. Ta je 'demokratska predaja' vlasti bila sličnija političkom prevratu, premda nenasilnom. (...) - Dok ste bili u upravi Jimmyja Cartera, vrlo ste pozorno pratili stanje ljudskih prava u Rusiji. Što mislite o sadašnjem stanju ljudskih prava? = Vidimo da postoji stanovit napredak na nekim područjima. Oslobađanje podmorničkog stručnjaka, kapetana Nikitina očit je dokaz tomu. No stanje je u cjelini i dalje teško. Tu je dakako na prvom mjestu nevjerojatna tragedija u Čečeniji, ratni zločini koji se čine uz znanje i dopuštanje ruskih vlasti, krađe, ismijavanje građana. - Shvaćaju li u Americi razloge ruskih vođa? Kada ovi, primjerice, kažu: zamislite da se kod vas, negdje u Teksasu ili u Arizoni pojavi teroristička enklava koja ugrožava sigurnost zemlje i njezinih građana? = Čečenija nije Teksas ni Arizona, gdje ljudi govore engleski i smatraju se Amerikancima. Čečenci nisu Rusi. I ne žele biti Rusi. Ako želite, moguća je druga usporedba - s Portorikom ili s Filipinima. Želite li otići, kao što je bilo s Filipinima, izvolite, puštamo vas. Želite li ostati, kao Portoriko, dobrodošli. Mislim da Putin pretjeruje kada govori o čečenskoj prijetnji za rusku sigurnost. No ako takva prijetnja i postoji, njome se ne može opravdati uništavanje čečenskih gradova i sela, žestok obračun s civilima i hladnokrvno ubijanje ratnih zatočenika. Gdje su, recite mi, zatočenici iz prvog i drugog čečenskog rata? Nema ih, ubijeni su. - Čitao sam vaš najnoviji napis u časopisu 'National Interest' pod nazivom 'Živjeti s Rusijom'. Recite čitateljima 'Izvestija' što mislite, kako bi Amerika trebala živjeti s Rusijom? = Ja imam dvije glavne postavke. Prvo, u Rusiji - a to je načelno važno - postoji vrlo dubok jaz između političke elite i ostatka društva. Preobrazba koja se dogodila u samom društvu pokazuje da će Rusija na koncu krenuti putem demokratske europske države. Zato mi, Amerikanci, moramo pomoći tom građanskom društvu i nevladinim organizacijama, podupirati pluralizam u Rusiji, a nipošto ne poticati elitu. I drugo. Rusiju okružuje trista milijuna muslimana koji su sve ogorčeniji njezinom politikom prema Čečeniji. Istodobno se na njenim istočnim granicama ispružila divovska Kina s gotovo milijardu i pol ljudi i s gospodarstvom koje četverostruko nadmašuje rusko. Ako Rusija želi preživjeti kao država, mora svoj prostor - od Kalinjingrada do Vladivostoka - europeizirati. A ako ne uspostavi tijesne veze s Europom, nije isključeno da 2050. Vladivostok više neće biti ruski. Rusija može biti europska zemlja samo ako ostavi svoje carske ambicije. Spriječiti to možemo samo na jedan način - pružiti svu moguću pomoć neovisnim državama na poslijesovjetskom prostoru. - Amerika ulazi u razdoblje predizborne borbe kada vanjskopolitičke teme zauzimaju važno mjesto u rasprama. Vidite li neku razliku u vanjskopolitičkim predizbornim programima dvojice kandidata? = Iskreno rečeno, ne. Njihovi se pristupi Europi, Kini i Rusiji ne razlikuju previše po sadržaju. Za sada je sva razlika u različitim stajalištima o nacionalnoj obrani. Sva su ostala neslaganja samo u tonu. - No demokratski kandidat Al Gore ima više vanjskopolitičkog iskustva i bolje poznaje Rusiju. = On kani nastaviti politiku koju je razradio Strobe Talbott, o kojoj sam već govorio. Mislim da je Amerika s tom politikom pokušavala sačuvati stanovit savez s Rusijom, dok Rusija to uopće nije htjela."