FR-KOMENTARI-NACIONALIZAM-ATENTATI FR - LIBERATION - 8. VIII. - KORZIKA - ANALIZA FRANCUSKALIBERATION8. VIII. 2000.Težak udarac Jospinovu planu"'Trajno učvrstiti javni red i mir'. To stoji, crno na bijelome, u vladinome tekstu. Jesu
li ambicije novoga statusa koji je Lionel Jospin ponudio za Korziku, i koji su glasovanjem ratificirali gotovo svi, pa i oni nacionalistički zastupnici u korzikanskoj skupštini 28. srpnja, već propala stvar? Ubojstvo Jean-Michela Rossia nije se moglo dogoditi u gorem trenutku za pristaše procesa koji je pokrenula francuska vlada. Dan poslije sastanka u mjestu Corte, gdje su najradikalniji ekstremisti dodali ulje na vatru, zločin koji je usred bijeloga dana počinio atentator bez maske na licu zapravo je zvono za uzbunu. Čini se da su teroristi, pretpostavljajući da će ostati nekažnjeni, željeli pokazati da oni i dalje nadziru razvoj Jospinova plana. I da su oni i u vrijeme nicanja klice sporazumnog rješavanja problema i dalje nezaobilazna vojno-politička snaga. A to je upozorenje, čini se, istodobno upućeno vladi i zastupnicima u korzikanskoj skupštini, osobito nacionalistima, kako bi se i dalje nalazili pod pritiskom.Vladina šutnja najbolje oslikava nelagodu poticatelja dijaloga.
FRANCUSKA
LIBERATION
8. VIII. 2000.
Težak udarac Jospinovu planu
"'Trajno učvrstiti javni red i mir'. To stoji, crno na bijelome, u
vladinome tekstu. Jesu li ambicije novoga statusa koji je Lionel
Jospin ponudio za Korziku, i koji su glasovanjem ratificirali
gotovo svi, pa i oni nacionalistički zastupnici u korzikanskoj
skupštini 28. srpnja, već propala stvar? Ubojstvo Jean-Michela
Rossia nije se moglo dogoditi u gorem trenutku za pristaše procesa
koji je pokrenula francuska vlada. Dan poslije sastanka u mjestu
Corte, gdje su najradikalniji ekstremisti dodali ulje na vatru,
zločin koji je usred bijeloga dana počinio atentator bez maske na
licu zapravo je zvono za uzbunu. Čini se da su teroristi,
pretpostavljajući da će ostati nekažnjeni, željeli pokazati da oni
i dalje nadziru razvoj Jospinova plana. I da su oni i u vrijeme
nicanja klice sporazumnog rješavanja problema i dalje nezaobilazna
vojno-politička snaga. A to je upozorenje, čini se, istodobno
upućeno vladi i zastupnicima u korzikanskoj skupštini, osobito
nacionalistima, kako bi se i dalje nalazili pod pritiskom.
Vladina šutnja najbolje oslikava nelagodu poticatelja dijaloga.
Dolazeći u ljetovalište na otoku Re, Lionel Jospin je ponovio:
'Treba započeti provođenje prvih sporazuma. Naravno, sve će se to
obaviti u miru, inače nema smisla'. Je li premijer sada opet kod
onoga 'mira' koji mora 'prethoditi' prijemu korzikanskih
nacionalista od kojega je prošle jeseni već bio odustao? Kako bi
spasila sadašnji plan, vlada bi prema tome opet trebala već dobro
uhodano argumentiranje: ovaj se zločin ne odnosi na političke
rasprave, nego se tiče općega pravosuđa, a žrtva je marginalac iz
redova nacionalističoga pokreta, a ne jedan od tvoraca plana
smišljenog za Korziku. Odjek takvoga razmišljanja su i riječi
predsjednika korzikanske skupštine Josea Rossia (Democratie
Liberale), danas suca, koji je izjavio za list 'Le Parisien' da
'nema nikakve političke alternative odluci zakonito izabranih
zastupnika u korzikanskoj skupštini da surađuju s francuskom
vladom'.
A takvo tumačenje neće zadovoljiti protivnike rasprava koje je
pokrenuo premijer. Ubojstvo Jean-Michela Rossia pojačava
pesimizam u pogledu smirivanja stanja na Korzici. Ministar
unutarnjih poslova Jean-Pierre Chevenement neće se ustručavati
opet glumiti proroka. A baš on je 19. srpnja izjavio: 'Atentati se
nastavljaju u tišini (...) Primirje nije mir. To je ucjena s
prijetnjom obnove nasilja. (...) Iskustvo iz posljednjih 25 godina
pokazuje da su iza svakoga novoga statusa, iza svake amnestije,
slijedili novi valovi nasilja...' I jučer je njegov vjeran
glasnogovornik Georges Sarre, v. d. predsjednika stranke MDC
(Mouvement des Citoyens - Građanski pokret) dodao: 'Ovaj zločin
pobija argumentaciju svih onih koji nacionaliste smatraju dobrim
borcima za regionalnu autonomiju... On baca loše svjetlo na prirodu
procesa u kojemu sve istine nije dobro reći. I dalje vrijedi zakon
terora, iako se opjevavaju vrline demokratskoga procesa'. Ista se
ljutnja može vidjeti i u riječima glasnogovornika stranke RPR
(Rassemblement pour la Republique) Patricka Devedjiana koji
pregovore opisuje kao 'ustupak nasilju koje ne može donijeti mir
zato što su oni koji se nasiljem služe međusobno podijeljeni i
koriste se zaoštravanjem situacije (...). Kad netko želi mir po
cijenu sramote, na kraju dobije samo sramotu, ali nikako mir'.
Zastupnici u korzikanskoj skupštini, sada u središtu političkih
igara, kako u Parizu tako i na Korzici, zalažu se za pregovore sa
Jospinom, ali bi se uskoro mogli naći u nevolji. Ovaj zločin zadaje
ozbiljan udarac njihovoj vjerodostojnosti u zametku i dovodi u
pitanje vjerodostojnost sporazuma koje su potpisali prihvaćajući
vladin plan. Naravno, dva glavna politička pokreta, A Cuncola
Indipendentista i Corsica Nazione, koja okupljaju zastupnike
korzikanske skupštine, 'čvrsto su osudili' atentat i skidaju sa
sebe bilo kakvu odgovornost: 'Budući da sadašnje razdoblje
najavljuje značajni napredak za korzikanski narod, čudimo se ovome
dvostrukom ubojstvu'. I svi se kunu 'da će nastaviti raditi na
uspostavi mira'.
A nacionalistički zastupnici u skupštini nisu uvijek bili tako
jasni. Vođa stranke Corsica Nazione Jean-Guy Talamoni voli biti
nejasan. U toj se skupštini 28. srpnja ovako ograđivao od novoga
vala nasilja: 'Što se tiče mira, vlada mora stvoriti uvjete za javni
red i mir. Nacionalisti ne trebaju više jamčiti za mir nego što to
čini država. Oni nikad nisu bili napadači, nego su se odupirali
nepravednome nasilju!'. Njihov će rastrgani pokret prvi skupo
platiti zbog toga novoga nasilja", pišu Renaud Dely i Pascal
Virot.