DE-ATENTATI-Politika NJ 29.VII.-FR-DUESSELDORF NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU29. VII. 2000.Refleks straha"Najgora je ta prva pomisao: mržnja prema strancima. Ne mislimo na slučajne žrtve, ni na čin luđaka u napadu u Duesseldorfu u
kojemu je ranjeno devet izbjeglica iz bivšeg Sovjetskog Saveza, među njima šestero židovske vjere. Već smo dovde stigli, već se tako duboko ukorijenilo u svijesti nasilje prema strancima, prema beskućnicima, prema manjinama općenito, kao ružna njemačka normalnost, da refleks daje odgovor prije nego što su postavljena pitanja. Poslije duesseldorfskog atentata poznate su samo rane žrtava, patnja mlade žene koja je izgubila dijete. Do sada se ništa ne zna o motivima počinitelja. No sumnjičenje da bi se moglo raditi o desno ekstremističkom zločinu, prekriva neizvjesnot.Takva spontana sumnja mogla bi proći kao iskaznica demokratske budnosti, kad ne bi bilo i druge, zastrašujuće: navike. Kad je u srpnju treći beskućnik umlaćen u Mecklenburgu-Vorpommernu, kad je u Celleu podignut zid oko doma za azilante (također jedan od njemačkih specijaliteta), bilo je moguće izazvati ljutnju i prosvjede. No to više nikoga ne čudi, nije razlog za konferenciju
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
29. VII. 2000.
Refleks straha
"Najgora je ta prva pomisao: mržnja prema strancima. Ne mislimo na
slučajne žrtve, ni na čin luđaka u napadu u Duesseldorfu u kojemu je
ranjeno devet izbjeglica iz bivšeg Sovjetskog Saveza, među njima
šestero židovske vjere. Već smo dovde stigli, već se tako duboko
ukorijenilo u svijesti nasilje prema strancima, prema
beskućnicima, prema manjinama općenito, kao ružna njemačka
normalnost, da refleks daje odgovor prije nego što su postavljena
pitanja. Poslije duesseldorfskog atentata poznate su samo rane
žrtava, patnja mlade žene koja je izgubila dijete. Do sada se ništa
ne zna o motivima počinitelja. No sumnjičenje da bi se moglo raditi
o desno ekstremističkom zločinu, prekriva neizvjesnot.
Takva spontana sumnja mogla bi proći kao iskaznica demokratske
budnosti, kad ne bi bilo i druge, zastrašujuće: navike. Kad je u
srpnju treći beskućnik umlaćen u Mecklenburgu-Vorpommernu, kad je
u Celleu podignut zid oko doma za azilante (također jedan od
njemačkih specijaliteta), bilo je moguće izazvati ljutnju i
prosvjede. No to više nikoga ne čudi, nije razlog za konferenciju
ministara unutarnjih poslova.
Nije baš da bi se od sastanka moglo očekivati patentna rješenja.
Ništica snošljivosti prema nesnošljivosti, ni to nije zadnja
mudrost. Već bi se puno postiglo kad bi se i građani i političari
naučili prestrašiti. Od nasilja i vlastite otupjelosti pred
agresijom" - piše Astrid Hoelscher.