NJ 1.VIII.-TAZ-DESNICA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 1. VIII. 2000. Multikulti nacionalizam "Zadnje slike s europskoga nogometnog prvenstva ostavile su dojam i u Njemačkoj: pobjednici Francuzi na Champs-Elysee koji su slavili svoju nacionalnu vrstu. Momčad koja se pretežno sastoji od stranaca. I tu momčad nisu slavili unatoč tomu - nego zbog toga. Francuzi su iznenada bili ponosni što su zemlja useljenika. Model integracije i za Njemačku? Jučer je prva zelena karta uručena jednom indonezijskom informatičaru - a usporedbe se čine uvjerljivima. Kako su useljenici ustrajno unaprjeđivali 'športski položaj' Francuske, tako bi posjednici zelene karte trebali međunarodno unaprijediti 'gospodarski položaj' Njemačke. Začudno se multikulti i nacionalizam mogu povezati. To bi moralo sinuti i desnim radikalima! Od početka se stoga sa zelenom kartom povezivala nada da bi se useljavanje napokon moglo pozitivno konotirati. Tomu kao logično naličje pripada: dijelovi na istoku, kojima dominiraju desni radikali, više se ne mogu nadati gospodarskom razvitku. Nema više stranih turista, nema stranih ulagača, nema stranih stručnjaka. Desni radikalizam kao novo nazadovanje položaja. Golo ošišanih desnih radikala to se ne bi trebalo dojmiti - ali posve sigurno njihove simpatične okolice bez koje ne bi mogli djelovati. Useljenik kao konkurentna prednost: ta cinična računica koristoljublja čini se da je jedino što pomaže u borbi protiv desnice - i stoga se razvila u čvrst retorički oblik koji ne nedostaje ni u jednom javnom ukoru politike i gospodarstva. Pa ipak je politička cijena toga visoka, previsoka. Jer iza toga stoji suptilna i opasna razlika - između poželjnih stranih stručnjaka i 'beskorisnih' useljenika, izbjeglica. Time se tiho ugrožava jedno ljudsko pravo - pravo stranca da bude shvaćen kao čovjek (a ne samo kao čimbenik položaja). Dotle su već stigli i desni radikali i njihova okolica. Multikulti nacionalizam funkcionira kao argument samo zato što podsvjesno preuzima vrijednosti desnih. U borbi protiv desnice nema alternative. Demokracija sposobna za obranu mora provesti načelo: 'Dostojanstvo čovjeka je nedodirljivo'" - zaključuje Ulrike Herrmann u uvodniku lista.