US-KOMENTARI-Politika US-NYT-7.8.-AMERIKA U SVIJETU SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES7. VIII. 2000.Amerika u svijetu"Ovo su omamljujuća, ali varljiva vremena za jedinu svjetsku velesilu. Manje od deset godina nakon raspada
Sovjetskog Saveza, SAD su vojni i gospodarski div. Niti jedna država u povijesti nije imala toliko bogatstvo, vojnu snagu ni tehnološku premoć nad suparnicima kao Amerika danas. Ipak, dok predsjednička kampanja ulazi u zadnje mjesece, zemlja je, čini se, nesigurna u svoju ulogu i zbunjena promjenjivim nizom prijetnja s kojima se suočava. Ovih bi dana morala početi oštra rasprava o tim pitanjima, počevši od rješavanja američkih kritičnih nacionalnih interesa.Razlike između guvernera Georgea W. Busha i potpredsjednika Ala Gorea u pogledu Rusije, Kine, raketne obrane i drugih vrućih pitanja, jasne su i velike. Neka od tih pitanja namjeravamo riješiti tijekom kampanje. No specifična politika ne može se razviti ni ocjenjivati u izolaciji. Ona bi morala proizlaziti iz načela koja odražavaju glavne državne vrijednosti i interese.Danas je teže definirati američke interese i odrediti najbolji način njihove obrane nego što je to bilo u vrijeme hladnoga rata.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
7. VIII. 2000.
Amerika u svijetu
"Ovo su omamljujuća, ali varljiva vremena za jedinu svjetsku
velesilu. Manje od deset godina nakon raspada Sovjetskog Saveza,
SAD su vojni i gospodarski div. Niti jedna država u povijesti nije
imala toliko bogatstvo, vojnu snagu ni tehnološku premoć nad
suparnicima kao Amerika danas. Ipak, dok predsjednička kampanja
ulazi u zadnje mjesece, zemlja je, čini se, nesigurna u svoju ulogu
i zbunjena promjenjivim nizom prijetnja s kojima se suočava. Ovih
bi dana morala početi oštra rasprava o tim pitanjima, počevši od
rješavanja američkih kritičnih nacionalnih interesa.
Razlike između guvernera Georgea W. Busha i potpredsjednika Ala
Gorea u pogledu Rusije, Kine, raketne obrane i drugih vrućih
pitanja, jasne su i velike. Neka od tih pitanja namjeravamo
riješiti tijekom kampanje. No specifična politika ne može se
razviti ni ocjenjivati u izolaciji. Ona bi morala proizlaziti iz
načela koja odražavaju glavne državne vrijednosti i interese.
Danas je teže definirati američke interese i odrediti najbolji
način njihove obrane nego što je to bilo u vrijeme hladnoga rata.
Onečišćenje svjetskoga zraka i vode ili monetarna kriza u Aziji
mogu ugroziti američku sigurnost baš kao i ruski bombarderi.
Slobodan protok informacija preko nacionalnih granica može biti
jača snaga promicanja demokracije nego razmještanje američkih
nosača zrakoplova u dalekim morima.
Ipak, neki od glavnih državnih interesa ostaju nepromijenjeni.
Glavni je fizička obrana američkoga teritorija, ljudi i
gospodarstva. Pentagon može mirno uništiti nuklearno oružje
preostalo poslije hladnoga rata, ali mora zadržati dovoljno da
odvrati napad. Americi su potrebne dobro uvježbane i pokretne vojne
snage, s odgovarajućom plaćom i opremljene suvremenim oružjem.
Washington se mora čuvati i međunarodnih terorističkih skupina.
Prikupljanje korisnih informacija osnovna je prva crta obrane.
Washington bi morao osigurati odgovarajuće financiranje tih
potreba, ali bi se potrošnja morala temeljiti na stvarnim
potrebama, a ne napuhanim procjenama prijetnje ili uskogrudnim
interesima izraženim u kongresu.
U nedostatku jakoga neprijatelja poput Sovjetskog Saveza, zemlja
ima tek nekoliko odrednica u odlučivanju o nužnosti vojne
intervencije u inozemstvu. Samoobrana, zaštita saveznika i
gospodarstva očito su razlozi za uporabu sile, kao što je
Washington učinio kad je iračka invazija na Kuvajt ugrozila nabavu
nafte.
No kao što se nedavno pokazalo u Africi i na Balkanu, mogu izbiti
etnički sukobi i ugroziti stabilnost cijeloga područja, a
genocidne napade na civile katkada može zaustaviti samo vanjska
sila. Washington bi morao razmisliti o intervenciji u takvim
sukobima, ako je jasno da sila može nešto promijeniti i ako ima
dovoljno vojnih sredstava koja će osigurati uspjeh, kao na Kosovu.
Kao što su pokazala posljednja desetljeća 20. stoljeća, obrana
američke sigurnosti više se ne definira slanjem vojnih snaga u
borbu. SAD su se prilagodile ohrabrivanju mirotvorstva na nemirnim
područjima poput Srednjega istoka. Predsjednik Clinton je
konstruktivno iskoristio američki utjecaj na Srednjem istoku i u
Sjevernoj Irskoj, a njegov bi nasljednik morao nastaviti započeti
posao. Možda bi bilo dobro, kao u Bosni, poslati američke vojnike u
mirovnu misiju kad zaraćene strane odlože oružje i pristanu na
mirovni sporazum.
Danas su državna sigurnost i prosperitet povezani s globalnim
kretanjem robe, kapitala, informacija i ljudi. Čuvanje otvorenosti
tih trgovinskih i tehnoloških kanala može biti jednako bitna kao i
obrana vanjskih granica. Washington bi morao promicati te interese
kroz trgovačke sporazume kojima se smanjuju zapreke uvozu i
ulaganjima. No stabilan globalan gospodarski poredak, glavni
američki interes, ne može se ostvariti bez pravednijeg širenja
koristi koje donosi napredak. Tri milijarde ljudi, ili polovica
svjetskoga stanovništva, živi s manje od 2 dolara dnevno.
Poboljšanje njihova života traži čvršću vlast, povećana privatna
ulaganja i otvoreniji pristup školovanju i zdravstvu.
Amerika svoju demokraciju osigurava i promicanjem demokracije u
drugim dijelovima svijeta. Kad bi se Rusija i Kina razvile u čvrste
demokratske države, svijet bi bio mnogo sigurniji i nestale bi
dvije najveće moguće prijetnje američkoj sigurnosti. Ohrabrivanje
demokracije i uspostava pravne države u tim zemljama morali bi biti
među glavnim ciljevima sljedećeg predsjednika.
Zaštita zdravlja i okoliša središnji su američki interesi.
Epidemije i promjene klime ne poznaju granica. Čvrsti ekološki
sporazumi i olakšavanje dostupnosti lijekova moraju biti među
glavnim prioritetima u Washingtonu.
Kad Bush i Gore krenu u vanjsku politiku, morali bi reći što misle o
tim širokim nacionalnim interesima. Bush je zasad bio kreativniji u
pitanju smanjenja količine nuklearnog oružja. Gore je napredniji u
pogledu ekoloških pitanja i pokazao je da bolje razumije ulogu
američkih vojnika u zaustavljanju regionalnih sukoba. Njihova se
rasprava, međutim, nije pomaknula dalje od retoričkih ukrasa.
Birači zaslužuju ozbiljnu raspravu o tome kako će se koristiti moć
ove zemlje u promicanju globalnih interesa njezina naroda", piše
autor uvodnika.