FR-KOMENTAR-Politika FR NOBS.-3.8.-CHEVENEMENT-KORZIKA FRANCUSKALE NOUVEL OBSERVATEUR3. VIII. 2000.Zašto je Chevenement progutao Korziku"Nije 'dao ostavku'... Čak je u utorak poslije posljednjega ministarskog vijeća 'zašutio'. Zašto
je poslije burnih izjava odustao od protivljenja Jospinu u pogledu Korzike? Kakav je sporazum postigao s premijerom? Koja je tajna ovoga para uvijek na rubu rastave?Svatko ima svoj stil. U ponedjeljak 31. srpnja, Jospin je osobno došao pred malu skupinu novinara okupljenih ispred Matignona koji su čekali rezultate, kako je najavljeno, njegova odlučujućeg sukoba s ministrom unutarnjih poslova. Sastanak? Ali kakav sastanak, čudio se premijer. (...) Između Jospina i Chevenementa sve se odigralo trideset šest sati prije, u najvećoj tajnosti. Njih dvojica su 29. srpnja razgovarali sat i pol, nakon povratka ministra unutarnjih poslova iz Marseillea gdje se održao europski sastanak. Na rasporedu je, naravno, bila Korzika. 'Zajedno smo zaključili, u prijateljskoj atmosferi koja već dugo karakterizira naše odnose, da ćemo si dati vremena za razmišljanje', ispalio je Jospin. Teško je biti tajnovitiji.
FRANCUSKA
LE NOUVEL OBSERVATEUR
3. VIII. 2000.
Zašto je Chevenement progutao Korziku
"Nije 'dao ostavku'... Čak je u utorak poslije posljednjega
ministarskog vijeća 'zašutio'. Zašto je poslije burnih izjava
odustao od protivljenja Jospinu u pogledu Korzike? Kakav je
sporazum postigao s premijerom? Koja je tajna ovoga para uvijek na
rubu rastave?
Svatko ima svoj stil. U ponedjeljak 31. srpnja, Jospin je osobno
došao pred malu skupinu novinara okupljenih ispred Matignona koji
su čekali rezultate, kako je najavljeno, njegova odlučujućeg
sukoba s ministrom unutarnjih poslova. Sastanak? Ali kakav
sastanak, čudio se premijer. (...) Između Jospina i Chevenementa
sve se odigralo trideset šest sati prije, u najvećoj tajnosti. Njih
dvojica su 29. srpnja razgovarali sat i pol, nakon povratka
ministra unutarnjih poslova iz Marseillea gdje se održao europski
sastanak. Na rasporedu je, naravno, bila Korzika. 'Zajedno smo
zaključili, u prijateljskoj atmosferi koja već dugo karakterizira
naše odnose, da ćemo si dati vremena za razmišljanje', ispalio je
Jospin. Teško je biti tajnovitiji.
Toga 31. srpnja u istom je trenutku u uredu na trgu Beauvau
Chevenement završavao poslove prije odlaska na godišnji odmor.
(...) Chevenement nije promijenio mišljenje o Korzici. Jospin, po
njegovu mišljenju, ide krivim putem. 'Vrijeme za razmišljanje'?
Ministar unutarnjih poslova, koji dobro poznaje klasike, s
osmijehom poručuje da je to možda 'vrijeme koje preostaje'. Neka
razumije tko može.
Svatko, dakle, ima svoj stil. (...) Ne došavši na ugovoreni
sastanak s medijima, rješavajući razmirice svojim ritmom i po
svojoj volji, Jospin i Chevenement su htjeli ponuditi sliku
nenarušena sklada. Nema žurbe, nema krize. Ukratko, posrijedi je
obična rasprava koju moraju ozbiljno shvatiti i riješiti čestiti
ljudi. Tako se s temeljnog neslaganja o modalitetima rješavanja
korzičkoga pitanja prešlo na rješavanje problema posve druge
prirode: podjele uloga i zadaća u krugu vlade. Kad idu jedan uz
drugoga, Jospin i Chevenement imaju dušu čistača mina. To traje već
gotovo dvije godine. Ali ovaj put je bomba drukčija. Kasetna i posve
sigurno tempirana.
Mogu li, suočeni s takvim izazovom, Jospin i Chevenement izbjeći
rastanak? Pa makar i prijateljski. Već nekoliko tjedana njih
dvojica kad god progovore spominju duboko 'prijateljstvo'. Recimo
radije da je u pitanju uzajamno poštovanje. (...) Uspinjali su se u
Mitterrandovo doba. Često su se sukobljavali, ali su izbjegavali
niske udarce. Godine 1997. uspješni Jospin ponudio je marginalnom
Chevenementu mjesto u vladi. Ne zbog altruizma nego iz interesa.
Iako originalni, njihovi odnosi ipak nisu jedinstveni. To je jedna
strana pluralistične ljevice. Trebaju jedan drugoga. I baš zato,
unatoč korzičkom pitanju, Chevenement ne želi otići, a Jospin ga
nema namjeru pustiti.
U rješavanju nesuglasica premijer i njegov ministar unutarnjih
poslova stekli su dugu praksu. Kao svi stari parovi. Jedan govori, a
drugi odlučuje. Jedan određuje načela, a drugi im utire put. U
rješavanju korzičkoga pitanja napravili su karikaturu. (...)
Početkom srpnja ministar unutarnjih poslova pomislio je da je
ostvario svoje ciljeve. Na kraju je, unatoč potpori kolega -
Glavanyja, Tasce, Gayssota pa čak i Fabiusa, iako poluglasno -
doživio potpun poraz. (...)
Kronično u ostavci u Mitterrandovo doba, u doba kad je mislio da će
njegovi odlasci potaknuti razbijanje ljevice, Chevenement je pod
Jospinom izgubio zadnje iluzije. To je potvrđeno u vrijeme rata na
Kosovu. On je spor, ali pokuse provodi kristalno čisto. Uz, ipak, u
korzičkom slučaju, dodatak koji danas sve mijenja.
'Izvor blizak' ministru unutarnjih poslova rekao je 27. srpnja da
ministar odbija 'predstaviti nacrt korzičkoga statuta' o kojemu će
najprije raspravljati ministarsko vijeće, a zatim i parlament.
Naravno, to su indirektna pitanja koja neće odmah imati praktične
posljedice. Nacrt zakona neće biti gotov prije kraja godine, a
Nacionalna skupština teško će ga prihvatiti prije općinskih izbora
2001.
Ali ipak! Koliko god Jospin želio izbjeći rastanak, ovaj
ministarski štrajk dovodi ga u situaciju koja nameće
rekonstrukciju vlade. Sa Chevenementom vrijeme objašnjavanja je
isteklo. 'Vrijeme za razmišljanje' spomenuto u ponedjeljak pred
Matignonom ima samo jedno značenje: pronaći 'prijatelju Jean-
Pierreu' službu koja će ga udaljiti od korzičkog pitanja.
'Budite maštoviti i otkrit ćete', rekao je ministar unutarnjih
poslova novinarima. Nije li taj poziv ponajprije upućen Jospinu?
Ako se ne želi rastati od Chevenementa, ima samo dvije mogućnosti.
Ili će stvoriti novo ministarstvo ili će imenovati novog ministra.
Po prvoj pretpostavci, mogao bi izmisliti portfelj
decentralizacije koja bi prirodno obuhvatila Korziku. Ali ipak uz
rizik od kompliciranja jospinističkoga diskursa o specifičnosti
korzičkoga slučaja i rezerviranoga rješenja.
Druga pretpostavka svodi se na zamjenu mjesta u vladi. (...)
Razumije se, glavni problem ne bi bio pronaći zamjenika
Chevenementu... nego pronaći portfelj koji bi sačuvao njegov
'politički utjecaj'.
U šahu se to zove rošada. Obrambeni potez koji štiti glavno -
kralja. Prošlog proljeća, u vrijeme kad korzičko pitanje još nije
ušlo u odlučujuću fazu, Chevenement - top - pokazao je da je taj
potez moguć. Kad su mu poslije rekonstrukcije postavili pitanje o
malom broju predstavnika njegove stranke u vladi, izrekao je jednu
od svojih omiljenih formula: 'Mouvement des Citoyens ne hrani se
minjonima'. I dodao je: 'Nas zanima glavno jelo. Glavno jelo nije
ministarstvo unutarnjih poslova. Glavno jelo je politika, ono što
radimo, nacrt koji zajedno stvaramo.' A da Chevenement, kako ne bi
pokvario želudac, jednostavno prihvati zamjenu mjesta za stolom i
tako napravi koristan potez za dobročiniteljsku vladu koja se brine
za njegov želudac?" - piše Ancois Bazin.