US-FR-KOMENTARI-Vlada-Parlament US-IHT-1.8.-REFERENDUM- FR.V.REPUBLIKA SJEDINJENE DRŽAVEINTERNATIONAL HERALD TRIBUNE1. VIII. 2000.Evo referenduma koji će pokopati francusku Petu republiku"Političari su osigurali glavnu frivolnost ovog
ljeta u Francuskoj, a na kraju sezone godišnjih odmora provest će narodni referendum koji će vjerojatno ukinuti Petu republiku. Ovaj referendum predlaže skraćivanje predsjedničkoga mandata sa sedam na pet godina kako bi se poklopio s petogodišnjim mandatom parlamenta. Nebitna promjena, kažu predlagatelji, koja će 'modernizirati' francusku vladu i prekinuti, bar se tako nadaju, uznemirujuću pojavu 'kohabitacije' predsjednika iz jednoga političkog tabora i parlamenta i premijera iz oporbe. Zašto bi ta reforma ukinula Petu republiku? I zašto bi se to ticalo bilo koga izvan Francuske?" - piše William Pfaff."Odgovor na drugo pitanje je spreman. Jedinstvena podjela vlasti u francuskom ustavu osigurala je u Francuskoj gotovo 40 godina stabilnosti bez presedana. Sve što bi moglo ponovno donijeti nestabilnost i neodgovornost zabrinjava francuske susjede, a posebno francuske europske saveznike.Francuska ima jedinstvenu kombinaciju parlamentarnoga i
SJEDINJENE DRŽAVE
INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
1. VIII. 2000.
Evo referenduma koji će pokopati francusku Petu republiku
"Političari su osigurali glavnu frivolnost ovog ljeta u
Francuskoj, a na kraju sezone godišnjih odmora provest će narodni
referendum koji će vjerojatno ukinuti Petu republiku. Ovaj
referendum predlaže skraćivanje predsjedničkoga mandata sa sedam
na pet godina kako bi se poklopio s petogodišnjim mandatom
parlamenta. Nebitna promjena, kažu predlagatelji, koja će
'modernizirati' francusku vladu i prekinuti, bar se tako nadaju,
uznemirujuću pojavu 'kohabitacije' predsjednika iz jednoga
političkog tabora i parlamenta i premijera iz oporbe. Zašto bi ta
reforma ukinula Petu republiku? I zašto bi se to ticalo bilo koga
izvan Francuske?" - piše William Pfaff.
"Odgovor na drugo pitanje je spreman. Jedinstvena podjela vlasti u
francuskom ustavu osigurala je u Francuskoj gotovo 40 godina
stabilnosti bez presedana. Sve što bi moglo ponovno donijeti
nestabilnost i neodgovornost zabrinjava francuske susjede, a
posebno francuske europske saveznike.
Francuska ima jedinstvenu kombinaciju parlamentarnoga i
predsjedničkog sustava. Britanija daje svu vlast parlamentu - kad
je parlament izabran, vlast je u njegovim rukama bez ustavnih i
pravnih ograničenja. Američki predsjednik je 'vrhovni sudac' čija
je funkcija provoditi zakone koje izglasa Kongres, dok god treći
repozitorij konstitucionalne vlasti - sudstvo - ocjenjuje da su ti
zakoni u skladu s ustavom.
Francuski ustav povjerava odgovornost za nacionalnu sigurnost i
njezine institucije predsjedniku izabranom na općim izborima, koji
tijekom sedmogodišnjega mandata ima neotuđivu legitimnost.
Nacionalna skupština, koju na kraći rok biraju izborne jedinice u
kojima se razmatraju i nacionalna i lokalna pitanja, izražava volju
pučanstva o trenutačnim pitanjima. Predsjedniku bi njegov mandat
morao dati ovlasti koje su neovisne o prolaznom javnome mišljenju.
Taj sustav nije potpuno jasan čak ni Francuzima. Nikad, primjerice,
nisam vidio da u raspravi o kohabitaciji netko citira stajališta
Charlesa de Gaullea, iako je njegov bivši ministar Alain Peyrefitte
nedavno objavio mnoga od njih. (...)
Ankete su 1966. pokazivale da bi De Gaulle mogao izgubiti većinu u
Nacionalnoj skupštini. On je rekao: 'Ustav je napravljen tako da
omogućuje vladanje bez većine'. Imenovati premijerom vođu oporbe
'značilo bi da se vladina legitimnost ne temelji na predsjednikovoj
nego na skupštinskoj. To bi značilo povratak u Četvrtu republiku!
Ne, ne! Okrenuo bih se nepolitičnome premijeru', rekao je, 'i
stručnjacima i izvršnim tijelima nekompromitiranima političkom
karijerom... Parlamentarni režim ne znači automatski režim u
kojemu su ministri članovi parlamenta. To bi značilo da Narodna
skupština može srušiti samu vladu.' (...)
Alain Peyrefitte zaključuje da je De Gaulle mislio kako odvojeni
predsjednički i parlamentarni izbori daju dvije različite
legitimnosti. Premijer ne može, po De Gaulleovu mišljenju, biti
protivnik jer njegove ovlasti određuje predsjednik koji ga
imenuje.
Ni zadnji predsjednik Francois Mitterrand ni današnji predsjednik
Jacques Chirac nisu imali hrabrosti prihvatiti ovu strogu
koncepciju konstitucionalne dužnosti. Obojica su ovlasti dala
oporbenim čelnicima - što je po De Gaulleovu mišljenju nezamislivo
i neustavno. On je mislio da predsjednik vlada ili odstupa i tako
nameće nove predsjedničke izbore.
Planirani referendum vjerojatno će potvrditi napuštanje ne samo
namjere izražene u ustavu nego i njezino podrijetlo. On će, iz
praktičnih razloga, ukinuti Petu republiku", piše Pfaff.