RDW 23. VII. POUKA OKINAVE

NJEMAČKI RADIO - RDW 23. VII. 2000. Pouka Okinave: manje bi bilo više, komentar Joachima Knutha. Rezultati postignuti na Okinavi kreću se u vrlo skromnim okvirima. Razlog zašto svi tako upadljivo gledaju rezultate jest činjenica što su se sve zemlje koje su tamo sudjelovale same podvrgle pritisku da moraju priopćiti uspjehe i predstaviti se što je moguće bolje u krugu drugih moćnika. Bolje bi doista bilo kad bi na takvim susretima bilo puno toga manje. Manje ekskluzivnih mjesta održavanja, manje folklorističkih primjesa, manje spektakla i ponajprije - manje unaprijed formuliranih dijelova završnih priopćenja od strane nižih službenika i time - manje tema. To mnoštvo čini mišljenja drugih sudionika vrhunskog susreta prilično predvidivima. Što bi američki Predsjednik ili njemački kancelar o sigurnosti tankera na svjetskim morima mogao reći drugačije na kraju takvog susreta nego na početku? Proizvoljnost i neobvezatnost čine nužno potrebnom reformu vrhunskog susreta skupine G-8, jer rezultat i uloženi trud ne stoje više uopće u prihvatljivu omjeru. Ako predsjednici država i vlada koji sami gotovo nisu sposobni poslati e-mail razgovaraju o tome kako dobiti priključak na internet u prašumi, postavlja se pitanje mora li to promatrati čitav svijet. To nije najvažniji problem našeg vremena i možda to neće nikad ni postati. Stvarna vrijednost tih susreta ne sastoji se naime u upadljivoj inscenaciji modernih tema ili prodavanju teško razumljivih zaključaka, nego u razmjeni povjerljivih mišljenja i gledišta, koje se prije toga nije moglo pročitati u novinama. Tako su si to prije 25 godina zamislili osnivači skupine G-7, Valery Giscard d'Estaing i Helmut Schmidt. Na Okinavi je u središtu pozornosti bio ruski predsjednik Vladimir Putin, ponajviše što mnogima nije bio osobito poznat. Zanimljiv novajlija, samouvjeren, očito ne umišljen i spreman na zajedničku razmjenu mišljenja, s idejama koje se nisu mogle predvidjeti dnevnim redom. Doživjeti ga iz blizine i čuti njegovo mišljenje, primjerice o Sjevernoj Koreji ili jugoslavenskom predsjedniku Miloševiću, a da se to ne stavlja na velika zvona, to je predsjednicima država i vlada politički zacijelo bilo najzanimljivije na susretu na Okinavi. Drugim riječima, o biotehnologiji i genetskoj tehnologiji mogu i drugi razmišljati i prepirati se, za to nije potreban susret skupine G-8 na suptropskom otoku, koji stoji milijardu i pol maraka. Ta manifestacija se mora vratiti svojim izvorima, ako ne želi postati političkim Disneylandom. To bi još smanjilo očekivanja zemalja u razvoju od susreta na vrhu najrazvijenijih industrijskih zemalja. Treći svijet se uvijek iznova nada obećanjima masovne pomoći i na kraju je onda razočaran - kao i ovaj put. (RDW)