RDW 11.7. MAĐARSKI PUT U KAPITALIZAM

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. VII. 2000. Mađarska je bila jedna od prvih socijalističkih zemalja koje su probile željezni zastor i time označile početak kraja komunističkog režima u Europi. Miran prijelaz iz komunizma sovjetskog tipa u kapitalizam toj je državi omogućio brz gospodarski i politički razvoj. Postignuti rezultati Mađarskoj su osigurali jednu od čelnih pozicija među zemljama u tranziciji, pa se ta država našla već u prvoj skupini kandidata za prijam u Europsku uniju. Mađarski put u kapitalizam kao i probleme s kojima se ta zemlja na tom putu susreće raščlanio je u komentaru John Hay. "Sve je počelo u lipnju 1989., kada su ministri vanjskih poslova Mađarske i Austrije, Gyula Horn i Alois Mock, simbolički izrezali rupu u ogradi od bodljikave žice koja je više od četrdeset godina dijelila Istok i Zapad. Dne 19. kolovoza iste godine olabavljenu mađarsko-austrijsku granicu prešle su i prve izbjeglice iz Istočne Njemačke: 'Mi smo krenuli, a onda se iznenada pred nama našla žičana ograda. Strašno smo se obradovali, jer u njoj je bila rupa. Prošli smo kroz nju, a onda brzo preko ničije zemlje i preko druge ograde. Pred nama su se iznenada našla dva mlada vojnika s oružjem i svjetiljkama, koji su nas zaustavili. Mi smo ih zamolili da nas puste dalje. Ja sam im rekao:Čovječe, već sam tako blizu cilja da me sada možete pustiti i preko.' Tako je izvijestio jedan od onih koji su se u tim turbulentnim danima uspjeli kroz rupu u žici probiti na Zapad. Tri mjeseca kasnije mađarska je Vlada potpuno otvorila granice. Deseci tisuća istočnih Nijemaca pobjegli su u pravcu Zapada. Komunistički režim je shvatio da je njegovo vrijeme prošlo i zato je bio spreman za sporazum s oporbom oko načina provedbe slobodnih izbora koji su održani u proljeće 1990. godine. Profesor Peter Akos Bod, prvi mađarski postkomunistički ministar gospodarstva, a danas vladin savjetnik za gospodarska pitanja, prisjeća se: 'Mi smo znali da socijalistička Vlada nije bila dovoljno jaka da bi vrijeme vratila unazad. Ali nije se moglo imati povjerenja u sovjetske generale, kojima se, naravno, nije svidjelo ono što su vidjeli. Osim toga, mi nismo znali kakve su naredbe imali iz Moskve. Zato je nova Vlada morala raditi pod nadzorom ruskih generala, sve dok oni nisu, u srpnju 1991., napustili zemlju.' Petera Akosa Boda, kao prvog ministra gospodarstva, zapalo je posebno neugodno zaduženje: zatvaranje nerentabilnih državnih poduzeća. Radnici su bili očajni. No predviđanja novog ministra gospodarstva pokazala su se ispravnima. Nakon dvije-tri teške godine započela je faza gospodarskog porasta. Danas se mađarsko gospodarstvo ubraja među najzdravije u srednjoj Europi. Prošle godine zemlja je zabilježila porast od četiri posto i stopu inflacije ispod deset posto. Ali, to sve je rezultat strogih mjera štednje i smanjivanja državnog sektora na četvrtinu onoga što je njime bilo obuhvaćeno prije deset godina. To istodobno znači da su prije svega starije generacije morale platiti visoku cijenu. Jedna starija gospođa kaže: 'Moj je život u komunizmu bio jednostavniji. U današnjem režimu stvari su kompliciranije. Nikada se ne može biti siguran: danas imate posao, a sutra ga već možete izgubiti.' Stariji stanovnici Mađarske izišli su iz razdoblja promjena kao gubitnici. Isto kao i oko tri milijuna umirovljenika. Mnogi od njih moraju preživljavati sa samo 100 dolara mjesečno. Neki su čak ovisni o socijalnoj pomoći. Sve u svemu, starijoj je generaciji u socijalističkom režimu gospodarski bilo bolje. Oni su ranije mogli istovremeno obavljati više poslova i svake tri godine putovati na Zapad. Nova generacija potrošačkog društva u gradovima ima potpuno drugačije perspektive: Mi možemo mnogo više i mnogo bolje kupovati nego ranije. Mi također možemo putovati posvuda po svijetu, kuda god poželimo. Ja mnogo putujem. Pokušavam i mnogo učiti, studirati i puno raditi. Mladi ljudi možda imaju pred sobom blistavu budućnost, ali oni su isto tako svjesni toga da moraju puno raditi kako bi postigli svoje materijalne ciljeve. Ta svijest, kao i činjenica da plaće u Mađarskoj iznose samo djelić onoga što se dobiva na Zapadu, čine zemlju posebno atraktivnom za strane ulagače. U tvornici automobila Audi Hungaria u gradu Gyoeru proizvodi se 80 posto svih Audijevih motora za čitav svijet. Kao i drugi strani ulagači, Audi Hungaria također je prvih deset godina oslobođen od plaćanja poreza. Osim toga, Mađarska ima i vrlo liberalno radno pravo. Financijski direktor tvornice, Juergen Dieter Hoffmann, kaže: 'Naši troškovi su daleko manji nego u Njemačkoj. Osim toga, ovdje možemo proizvoditi 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Prosječno radno vrijeme zaposlenih za 20 posto je veće nego u Njemačkoj. I naravno, plaća jednog običnog radnika iznosi samo šestinu zarade njegova njemačkog kolege.' Direktor Hoffmann napominje da tvornica u Gyoeru godišnje zarađuje milijardu dolara, i to samo nekoliko godina nakon njezina otvaranja. No, bez obzira na znatan angažman radnika, njemački menadžer ipak uočava određene razlike između njihova i zapadnoeuropskog mentaliteta: 'Kada se vidi Mađare - oni izgledaju isto kao i mi. Oni odlično govore engleski ili njemački. Proteklih nekoliko stoljeća imali su povijest sličnu našoj. Ali, postojale su razlike, barem u posljednjih 50 godina. Odgoj je bio drugačiji. Oni, na primjer, nisu znali kako se rješavaju problemi. A kada problem nastupi, mađarski radnik prestaje raditi i ne zna što treba učiniti.' Mađarima se to možda čini arogantnim, ali činjenica je da u industriji gotovo sve vodeće položaje zauzimaju stranci. A većina uspješnih poduzeća je u mješovitom ili u potpunom vlasništvu stranih tvrtki. Osim starijih generacija, u novim se okolnostima teško snalazi i seosko stanovništvo. U Mađarskoj stopa nezaposlenosti iznosi devet posto, ali u pojedinim poljoprivrednim područjima postoje čitava nezaposlena sela. Seljaci moraju raditi puno više nego ranije da bi zaradili dovoljno za život, jer cijene poljoprivrednih proizvoda sada su podložne zakonima tržišta, na kojemu veliku konkurenciju predstavljaju strani proizvođači. Unatoč svim problemima, mađarska Vlada si je za cilj postavila osposobljavanje zemlje za prijam u Europsku uniju već u prvom krugu, 2002. godine. Riječ 'Europa' u mađarskom je jeziku postala jedna od najvažnijih." (RDW)